Netanjahu podnio ostavku

Mjesecima je Netanjahu morao sa svih strana slušati prigovore i poruge, dobio je čak i nadimak Cik-cak-jahu, jer stalno mijenja politička stajališta i što unatoč protivljenju povlačenju iz pojasa Gaze i dalje ostaje u vladi. Sad je Netanjahu ipak podnio ostavku na dužnost ministra financija. U obrazloženju kaže da je jednostrano povlačenje bez ustupaka druge strane krivo te da ne može biti dijelom toga neodgovornog poteza koji dijeli narod i nanosi štetu sigurnosti Izraela.

Ostavka ne znači krizu vlade niti će ugroziti planirano povlačenje iz pojasa Gaze. Kako se očekivalo, vlada je donijela odluku o napuštanju prvih naselja i to jasnom većinom sa 17 prema 5 glasova. Time evakuacija može početi 17. kolovoza.

Ali, Netanjahuova ostavka znači da je otvorena utrka za mjesto nasljednika Ariela Scharona kao šefa stranke Likud i premijera. Ostavka je otvorena objava rata Scharonu. Netanjahu dovodi u pitanje njegovu vodeću poziciju u stranci i vladi. Pritom Netanjahu zauzima stajalište osjetno desnije od Scharona – to će se zacijelo svidjeti mnogima u bazi Likuda i Središnjem odboru stranke. Planirano povlačenje dovelo je do razdora i u stranci i u zastupničkom klubu Likuda.

Odnosi Netanjahua i Scharona nikad nisu bili prisni, oni su uvijek bili suparnici. Pa ipak je dugo vremena sve funkcioniralo. Scharon se nije miješao u Netanjahuovu gospodarsku i financijsku politiku. Zauzvrat se Netanjahu koncentrirao potpuno na svoje područje. Proveo je više reformi i slijedio liberalan gospodarski kurs, čime je stekao respekt u tuzemstvu i inozemstvu. Suparništvo je izbilo ponovo kad je Scharon predstavio plan povlačenja.

Scharon zacijelo neće žaliti za Netanjahuom. Premijer se nada da će se nakon napuštanja pojasa Gaze uspjeti pomiriti s desnim krilom svoje stranke i da će po treći put zaredom biti vodeći kandidat Likuda na izborima. Ali, izraelskom gospodarstvu već sad nedostaje Netanjahu. Samo nekoliko minuta nakon njegove ostavke vrijednost dionica na burzi u Tel Avivu pala je za oko tri posto.