Netanjahu između sudnice i aneksije palestinskog teritorija

Benjamin Netanjahu je pod pritiskom. Na čelu Izraela je već 13 godina, a ovoga utorka (17. rujna) na prijevremenim izborima želi ponovo pobijediti. Ali stvari ne idu baš kako to Benjamin „Bibi" priželjkuje.

Doduše Netanjahu već mjesecima neumorno, i to s uspjehom, upozorava na opasnost po izraelsku sigurnost koja prijeti od neprijateljski nastrojenog Irana. Retorikom usmjerenom protiv Teherana je naišao na simpatije na domaćoj političkoj pozornici, ali čak i u nekim zemljama Arapskog poluotoka. Još je važnije da za oštri anti-iranski kurs ima bezrezervnu podršku najmoćnijeg saveznika – Sjedinjenih Država. Ta je podrška jasna i bezrezervna kao i podrška kad je u pitanju aneksija Golanske visoravni i definicije Jeruzalema kao jedinstvene i nedjeljive prijestolnice Izraela.

Pa ipak Netanjahuov najvažniji saveznik, američki predsjednik Donald Trump, uvijek priredi poneko iznenađenje. Recimo, odnedavno govori da bi se mogao sastati s predsjednikom Irana, iako su se i on i Iranci nakon najnovijih napada na saudijske naftne rafinerije ponovno distancirali. Netanjahua bi mogla zbuniti i činjenica da je Trump je iz svoje vlade uklonio dvojicu političara bliskih izraelskom premijeru - savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona i bliskoistočnog posrednika Jasona Greenblatta. Povrh svega su tu i medijski napisi o navodnom izraelskom špijuniranju Bijele kuće što bi također moglo opteretiti odnose Washingtona i Jeruzalema.

No najveća opasnost za Benjamina Netanjahua i njegov uspjeh na izborima dolazi od njega samog. Ankete predviđaju neizvjesnu utrku između njega i bivšeg zapovjednika glavnog stožera Bennyja Gantza.. Dakle Netanjahuov poraz je moguć. A poraz bi za sobom povukao složene posljedice – premijeru nad glavom vise tri optužbe zbog korupcije. Bez premijerske fotelje nema šanse da se izvuče od kaznenog gonjenja pozivajući se na imunitet.

To je jedan od razloga što se Netanjahu grčevito bori za ostanak na vlasti. I zbog toga se u posljednje vrijeme pokazuje posebno tvrdim prema anti-izraelskim paravojskama poput Hezbolaha i Hamasa. Zato je i obećao da će, ako pobijedi, izvršiti „sveobuhvatnu" aneksiju Jordanske doline u kojoj, prema nekim podacima, živi oko 60.000 Palestinaca i tek oko 5.000 izraelskih naseljenika.

Mnogi promatrači u Izraelu, ali i u Njemačkoj, u najavljenoj aneksiji vide samo predizborni manevar. Možda su u pravu. Ali to je samo pretpostavka.

Jer o Netanjahuovom prijedlogu se već neko vrijeme žučno raspravlja u Izraelu, a čak su i njegovi politički protivnici spremni podržati aneksiju. No oni ne vjeruju da Netanjahu doista misli ozbiljno i da je uopće u stanju ovaj naum provesti u djelo. Sada je premijerova vjerodostojnost na kocki: hoće li ovo predizborno obećanje naprosto gurnuti pod tepih ako pobijedi?

Aneksiju Jordanske doline može provesti samo uz potporu Donalda Trumpa koji se za sada drži vrlo rezervirano po ovom pitanju. Mjesecima postoji velika nedoumica oko toga što sadrži famozni bliskoistočni plan Trumpove vlade i hoće li, kako je najavljeno, biti objavljen nakon izbora u Izraelu. Pitanje je predviđa li ovaj plan aneksiju Jordanske doline i nastavak gradnje židovskih naselja na palestinskim teritorijima.

To bi bilo vrlo opasno. Zbog izraelske politike gradnje naselja, palestinskih unutarnjih sukoba, stalnog nasilja i nedostatka dobre volje na obje strane, ideja o dvije države, izraelskoj i palestinskoj, čini se sve udaljenijom. Nove aneksije bi onemogućile stvaranje palestinske države. Shodno tome bi svaka aneksija mogla izazvati novu eksploziju nasilja.

Dugoročno za Izrael nastaje novi problem: što više Palestinaca živi na izraelskom državnom teritoriju, to će teže biti državi na duže staze zadržati karakter i židovske i demokratske. Ako se Palestincima i dalje budu uskraćivala građanska prava koje uživaju državljani Izraela, tada će populistička krilatica o Izraelu kao „zemlji aparthejda" dobiti nove pristaše.

Tiho približavanje Izraela i arapskih država bi u tom slučaju propalo. Pritom je usporedba s Južnoafričkom Republikom i aparthejdom povijesno u najmanju ruku neprecizna i koristi se kao borbeni poklič da se diskreditira Izrael. U sigurnosnom interesu Izraela sigurno nije da takve usporedbe nakon izbora dobiju novu municiju.