Neraskidiva ljubav politike i novca

Takva spektakularna smrt je rijetkost i među "običnim" samoubojicama, a kamo li kada je poginuo jedan od čelnika neke parlamentarne stranke: Političar njemačkih Liberala (FDP) i nekadašnji ministar gospodarstva u Kohlovoj vladi (1996-2002) Jürgen Möllemann, u lipnju 2003. je poginuo skačući s padobranom.

Glavni mu se padobran tijekom skoka otkačio, a rezervnog nije ni otvorio. Istraga nije uspjela rještiti da li se radilo o nezgodi ili je ovaj političar počinio samoubojstvo. Ipak, veća je vjerojatnost da je to bila dragovoljna smrt jer ovaj političar je bio iskusni padobranac, a nalaz je bio da su padobrani bili - tehnički ispravni.

Njegov skok u smrt se dogodio četvrt sata nakon što mu je u parlamentu ukinut imunitet, a protiv njega mogla započeti istraga zbog optužbi za utaju poreza, kršenje zakona o stankama, prevaru te zlouporabu tuđe imovine.

Pravda je spora ali dostižna

Nakon višegodišnje istrage, u lipnju ove godine sud je odlučio da Liberalna stranka, sada koaliciona partnerica u vladi Angele Merkel, Njemačkom parlamentu mora platiti 4,3 milijuna eura globe zbog slučaja koji datira još iz razdoblja 1996-2002. Radi se o fondovima koje je tada skupio pokojni Jürgen Möllemann. On je navodno skupljao priloge od političkih donatora koji su kasnije pohranjeni na bankovnim računima stranke, ali za koje nije navedeno od koga točno dolaze. Prema njemačkom zakonu, političke su stranke dužne detaljno objaviti podatke o svim donacijama koje dobiju.

U Njemačkoj više od 15 posto prihoda stranaka dolazi od donacija. I fizičke i pravne osobe novac mogu pokloniti u neograničenom iznosu, a na dio tog novca donator je oslobođen poreza. Financiranje stranaka je inače definirano Zakonom o strankama. Glavni izvori finacija su članarine, donacije, sredstva iz državnog proračna te zarada stranaka ukoliko imaju vlastite tvrtke.

Smrtni slučaj Jürgena Möllemanna usred finacijske afere je naravno drastičan i izuzetan, ali finacijski skandali među njemačkim političarima i nisu baš tako rijetka pojava.

I sam veliki kancelar

Najznačajniji je vjerojatno onaj iz 1999. nazvan "CDU Spendenafärre" ili donatorska afera CDU-a (Kršćansko-demokratske stranke), u koju je umiješan i sam bivši kancelar Helmut Kohl.

Nakon što je 4. studneog 1999. sud u Augsburgu pokrenuo cijeli slučaj, 26. studenog bivši kancelar Helmut Kohl priznaje da su u CDU-u postojali tajni računi, za koje se nije znalo ni tko ih je donacijama popunio, ni kome je taj novac bio dodjeljivan. Kohl do danas nije objavio imena donatora. Predbacivalo mu se kršenje Zakona o finaciranju stranaka i kršenje Ustava. Iako službeno nije proglašen krivim, Kohl je pod pritiskom vlastite stranke morao odstupiti s funkcije počasnog predsjednika stranke, a svojedobno su zbog ovog skandala, otkazane sve svečanosti planirane povodom Kohlova 70. rođendana 3. travnja 2000. U cijeli slučaj bili su umiješani brojni vodeći stranački dužnosnici a predsjednik parlamenta Wolfgang Thierse (SPD) je presudio da CDU Parlamentu mora platiti 41,3 milijuna njemačkih maraka. Reputacija stranke bila je jako narušena, a repovi afere još se i danas vuku po sudovima.

Primjera finacijskih afera u politici ima još

2007. - jedna od manjih afera oko zastupnika CDU-a Klaus-Petera Willscha, inače predsjednika njemačko-hrvatske parlamentarne skupine u Bundestagu. U njoj zapravo ništa nije bilo nezakonito, ali sve ukazuje na sukob interesa. Afera se vrti oko Rheingau-Taunus-Monatsanzeigera, regionalnog lista vladajuće CDU, kojeg izdaje Willsch. List je objavio oglase koncerna Eurojet i EADS čija je specijalnost prodaja oružja. Willsch istovremeno sjedi u parlamentarnom odboru koji između ostalog odlučuje i o proračunu za obranu. Willsch je 2006. na oglasnom prostoru u svom listu zaradio između 41.000 i 112.000 eura. Žena mu je također radila u tim novinama. Njena zarada nije poznata.

2004. - Pokrajinska podružnica stranke CDU u Hessenu još od osamdesetih godina redovito je primala finacijske donacije od tvrtke Ferrero, ali ih nije knjižila. Kako je utvrdila financijska kontrola okruga Marburg-Biedenkopf ova je tvrtka u gradu Stadtallendorfu godinama obavljala posao plaćajući vrlo nizak porez i time na kamatama ukupno zaradila više od 6 milijuna eura. Tadašnji predsjednik parlamenta Wolfgang Thierse (SPD) odlučio je da CDU iz Hessena mora platiti globu od 511.000 eura. Uz to bivši ministar unutarnjih poslova Manfred Kanther je osuđen na zatvorsku kaznu od 18 mjeseci. Ona je kasnije preinačena u novčanu kaznu.

2002. - Tužiteljstvo u Kölnu je utvrdilo da je kelnski SPD (Socijaldemokratska partija) od tvrtke za odvoz otpada Trieneken primio donacija u vrijednosti od 511.000 tadašnjih njemačkih maraka. Blagajnik Martin Biciste je priznao da je novac u ratama uplaćivao na račun SPD-a ali kao poklone članova stranke. Predsjednik parlamenta Thierse dosudio je SPD-u 493.000 eura kazne.

2000. - Nakon što je tjednik "Spiegel" izvijestio o zanimljivim "posebnim primanjima" hesenskog CDU-a, otkriveno je da ovaj ogranak početkom osamdesetih godina oko osam milijuna tadašnjih maraka prebacio na tajne račune u inozemstvu. Kasnije se ispostavilo da se radilo o 20,8 milijuna njemačkih maraka. Čak je i hesenski premijer Roland Koch uhvaćen u laži kad je tvrdio da je za sve sazanao tek vrlo kasno.

Dobro umrežen

Najveći skandal ipak datira još iz 1975. i vezan je uz milijardera Friedricha Karla Flicka. On pri prodaji dionica tvrtke Daimler-Benz Deutsche Banku, posebnim "ukazom" dvojice ministara financija, Hansa Friedrichsa kao i njegova nasljednika Otta Graf Lambsdorfa, oslobođen plaćanja poreza u iznosu od 986 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Kasnije se doznalo da su čelnici stranaka kojima su pripadali ministri, Kršćansko-demokratske Unije i Liberalne stranke, od Flicka primali donacije. Graf Lammbsdorf je zbog skandala odstupio sa svoje ministarske funkcije.

Autor: Snježana Kobešćak

Odg. ur.: A. Šubić