Neonacisti u sportskim udrugama

"Sport je najljepši unutar udruga." Ovakvim i sličnim sloganima sportske udruge vrbuju nove članove. Sport, zabava i igra bi trebali stajati u prvom planu. Politici ovdje, tako stoji u mnogim statutima sportskih udruga, nema mjesta. No realnost je drugačija. Mnoge desno radikalne skupine iskorištavaju sportske udruge za svoje ciljeve i tako ovaj segment društva koji bi trebao ostati apolitičan, pune negativnom energijom.

"Ugledni članovi zajednice"

Winfriede Schreiber, predsjednica Ureda za zaštitu ustavnog poretka istočnonjemačke savezne pokrajine Brandenburga, pozvala je na samom početku godine (2.1.) sportske udruge da ne ignoriraju ovaj sve očitiji problem. "Dugo vremena smo bili u krivu jer smo smatrali da je sport apolitičan", kaže Schreiber. No sada, kako upozorava Schreiber, je očito kako neonacisti "pokušavaju utjecati na rad sportskih udruga". "Oni utječu na mlade i djeluju protiv demokracije", kaže Schreiber.

Problem je u međuvremenu u tomu što su neonacisti promijenili taktiku. Dok se još do prije koje godine radilo o osobama uglavnom s rubova društva s prepoznatljivom ikonografijom (obrijani na ćelavo, specifičan način odijevanja) danas neonacisti djeluju drugačije. Mnogi od njih dolaze iz srednjih slojeva, uspješni su u onome čime se bave pa tako često djeluju i kao sponzori sportskih udruga. Posebice se u zaštitarskoj branši mogu naći mnogi koji se pripisuju desno radikalnom miljeu. "Povezanost zaštitarskih tvrtki s desno-radikalnim miljeom je opasna jer utjeruje strah u kosti", smatra Schreiber.

Novi pristup

I u svom pristupu prema članovima sportskih udruga i potencijalnim pripadnicima neonacističke scene desni ekstremisti su promijenili taktiku. "Oni danas više ne stoje ispred sportskih dvorana i terena i vrbuju propagandom. Sada su oni u udrugama prije svega sportaši", objašnjava socijalna pedagoginja Anett Müller iz jedne od Pokretnih savjetodavnih trupa (MBT) koje djeluju u prevenciji protiv širenja neonacističkih ideja. Kao dobri sportaši su i uzor mlađim članovima udruga koje tako često kasnije pridobiju i za političke ideje koje nemaju veze sa sportom ali ni s demokratskim uređenjem društva. "Mnoge uprave sportskih društava su potpuno iznenađene kada se ispostavi da je 'onaj simpatični tip koji se dodatno angažira u radu udruge' zapravo neonacistički agitator", kaže Müller. Ona stoga sportskim udrugama preporuča da se jasno u statutima odrede za demokraciju i protiv rasne i vjerske netrpeljivosti jer će tako borba protiv neonacista u vlastitim redovima biti jednostavnija.

Više građanske hrabrosti

Da je problem s utjecajem neonacista na sportske udruge mnogo prisutniji na istoku nego na zapadu zemlje, Müller vidi u različitim iskustvima građana koji su donedavno živjeli ne samo u dvije različite države nego u dva različita politička sustava. "Građanima na zapadu je ipak malo teže nešto utuviti u glavu oni imaju tu kulturu preispitivanja i ne daju si samo tako nešto nametnuti. Na istoku ta kultura otpora prema autoritetima nije toliko izražena", smatra Müller.

Winfriede Schreiber smatra da najveća odgovornost leži na upravama sportskih klubova. "Sve više i više udruga je svjesno da se mora jasno izjasniti za demokraciju", kaže Schreiber.