Neonacističke igre bez granica

Ubojstvo Pavlosa Fisasa očito je snažno uzdrmalo grčke vlasti. Ovaj ljevičar i poznati hip-hoper ubijen je prošle srijede (18.9.) u blizini Atene. Počinitelj, pristaša neonacističke stranke "Zlatna zora", već je priznao djelo. No stranka, koja je na prošlim parlamentarnim izborima 2012. dobila skoro sedam posto glasova, opovrgava svoju povezanost s tim zločinom. Unatoč tome, vlasti planiraju oštrije mjere protiv desnih ekstremista. U nekoliko grčkih gradova policija je uhitila članove "Zlatne zore" koji su posjedovali oružje.

"Zlatna zora" ima saveznike u cijeloj Europi. Ona se 2004. godine s ultradesnim organizacijama poput Nacionaldemokratske stranke Njemačke (NPD) i "La Falange" iz Španjolske ujedinila u "Europsku nacionalnu frontu". I inače se desničari očito pokušavaju što bolje međunarodno povezati. Suđenje njemačkoj terorističkoj skupini "Nacionalsocijalističko podzemlje" (NSU) pokazuje da je u međuvremenu stvorena međunarodna desničarska mreža. "Najkasnije 1990-ih godina neonacisti su se počeli umrežavati i izvan svojih nacionalnih granica", kaže berlinski politolog Hajo Funke.

Nasilnički turizam

Novinar Andreas Speit već godinama proučava desni ekstremizam. Upravo je izdao knjigu pod naslovom "Europska radikalna desnica - pokreti i stranke na ulicama i u parlamentima". On kaže da neonacisti međunarodno surađuju na različitim razinama: "Treba razlikovati tri načina: subkulturnu scenu, nasilne neonaciste i politiku." Na primjer, rock grupe. Njemačke grupe koje svojim tekstovima huškaju protiv stranaca imaju nastupe širom Europe. CD-ovi koji su u Njemačkoj zabranjeni proizvode se u inozemstvu i potom se ilegalno prodaju u Njemačkoj.

Skupine poput Ku-Klux-Klana, "Combat 18" ili "Brood and Honour" navodno pomažu počiniteljima kaznenih djela da se sakriju u inozemstvu. Ta povezanost dovodi i do toga da njemački desničari sudjeluju u nasilničkim akcijama u inozemstvu. "Njemački neonacisti tako putuju u Češku i sudjeluju u napadima na Sintije i Rome ili u akcijama "Zlatne zore" u Grčkoj. To je neka vrsta nasilničkog turizma", objašnjava Andreas Speit. No, ekstremisti pokušavaju steći utjecaj i na legalan način. "Europski savez za slobodu" i "Europski savez nacionalnih pokreta" su dvije stranke koje žele kandidirati na sljedećim izborima za Europski parlament.

Neonacisti razmišljaju globalno

"Neonacisti ne razmišljaju u svojim nacionalnim granicama. Oni se ne blokiraju međusobno, nego vlast bijele rase žele u cijelom svijetu. Tako dugo dok stranci ostaju u svojim domovinama, nacisti nemaju ništa protiv njih", kaže Speit. No, svim desničarima je jedno zajedničko: mržnja prema židovima. Zbog toga mnogi obožavaju bivšeg iranskog predsjednika Ahmadinedžada koji je otvoreno prijetio uništenjem Izraela. Islamisti često simpatiziraju naciste. "Već 20-ih godina prošlog stoljeća je dolazilo do stvaranja jakih saveza između desničarskih scena u Europi, ali i s onima u arapskom svijetu", kaže Speit. Ideološki razlog za to je banalan: "Ekstremna desnica je utvrdila da se tamo njeguju stare tradicije, pa i u odnosu prema ženama."

Speit upozorava da veliki problem predstavlja širenje desničarske ideologije u mnogim zemljama. Razlog tome je, primjerice, i u gospodarskoj krizi koja stvara nesigurnost u srednjem društvenom sloju. Zabrinjavajuće je i sve bolje povezivanje neonacista. "Moguće je da će na idućim europskim izborima dobiti više mandata", predviđa Speit. Zato je važna prevencija. Autor Andreas Speit ističe: "Ignoriranje ne pomaže. Ako se stupi u kontakt s ekstremnim desničarima, možda ih se može i promijeniti."