Nemoralni poslovi čuvaju radna mjesta

Brodogradilište Peene u Wolgastu gotovo da je postalo prošlost. Šezdeset godina brodogradnje, priča o uspjehu u strukturno nerazvijenoj pokrajini Vorpommern, oko 500 radnih mjesta - sve to došlo je u pitanje.

U kolovozu 2012. godine kriza brodogradnje gurnula je brodogradilište u insolvenciju.

Spas je došao nenadano. 2013. godine brodogradilište je preuzela bremenska Lürssen grupa. Ona je sa sobom donijela i dobar posao. 2014. godine Lürssen grupa je obznanila kako će sa Saudijskom Arabijom graditi obalnu stražu: patrolni brodovi za 1,4 milijarde eura, tvrdi se u medijima. Dakle izvoz oružja za Wolgast.

Takvi izvozi su politički dvojbeni. Proteklih godina Savezna vlada odobrila je pojedinačni izvoz u vrijednosti od 5,8 milijardi eura. Izvozilo se i u zemlje kao što je Saudijska Arabija ili Katar. A tamo su na dnevnom redu povrede ljudskih prava. Osim toga u regiji traju žestoki sukobi. Zbog toga je izvoz oružja na meti kritike u njemačkom Bundestagu, prije svega od Stranke ljevice. Ona je iz principa protiv bilo kakvog izvoza oružja. A njezina zabrana čak bi trebala biti unesena u Ustav, tako barem stranka zahtjeva u svom programu.

Povratak perspektive

Kada se u Wolgastu proširila vijest o sporazumu s brodogradilištem Peene o naoružanju, Stranka ljevice bila je zastupljena sa osam zastupnika u gradskom parlamentu. U njihovo ime šef Kluba zastupnika Lars Bergemann izjavio je kako sporazum mnogim obiteljima u gradu od 12 000 stanovnika i okolice vraća perspektivu. Kupovna moć ostaje u regiji, a stručnjaci tamo pronalaze posao. Pozitivna ocjena i svjestan prekršaj protiv stranačkih smjernica.

Bergemann se opravdava: Wolgastski radnici brodogradilišta moraju prehraniti svoje obitelji i željeli bi imati određeni životni standard. "I ja ga želim", kaže on "i zato uvijek moram reći: U redu, trebam kompas." Ponekad trebam i radikalne pozicije. Ali ponekad trebam i radikalne stavove. A ponekad moram i pitati: "Je li to upotrebljivo u životu? Ili je to čisti populizam?" Kada kaže kompas Bergman misli na program Stranke ljevice - i zahtjeve za zabranom bilo kakvog izvoza oružja.

Ljudski život je nepovrediv?

I Jan van Aken to sa zabranom shvaća vrlo doslovno. On je stručnjak za naoružanje Stranke ljevice u Bundestagu u Berlinu. Ne prihvaća odstupanje kojim se koristi Bergmann kada je u pitanju Wolgast, pa ni onda ako bi time bila sačuvana radna mjesta. "To je podržavanje ugnjetavačkog režima", protivi se on i dodaje "i to još s oružjem. To smatram potpuno pogrešnim."

Nešto više od 300 radnih mjesta ostalo je nakon spašavanja brodogradilišta Peene, a prema navodima Lürssen-Gruppe trebalo bi opet ih biti 360. Alternative za brodogradnju gotovo da i nema u strukturno nerazvijenoj okolici. U dobrim mjesecima kvota nezaposlenosti u Wolgastu je dvocifrena. Ali za Van Akena to nisu argumenti. "Ne može se stvarati radna mjesta nauštrb ljudskih života, to ne ide."

Pragmatizam će potući ideale

Lokalni političar Lars Bergemann zna da neki zbog brodogradilišta Peene imaju grižnju savjesti. On ima 41 godinu, njegov otac je bio inženjeru u brodogradilištu. Već 15 godina Bergemann se bavi lokalnom politikom. On itekako poznaje probleme svojih građana: poslovni ljudi koji strepe zbog poslovanja, radnici brodogradilišta koji otplaćuju visoke kredite za svoje kuće. I zbog toga se on zalaže za pragmatičnost.

U Wolgastu još nije donesena odluka o izvozu patrolnih brodova, argumentira on. Vlada Saudijske Arabije u Rijadu odlučila se za kupnju. Savezno vijeće za sigurnost u Berlinu ocjenilo je izvoz pozitivnim. Savezna vlada za to je čak odobrila kreditno jamstvo. Lürssen grupa iz Bremena odlučila je da 2015. godine treba početi s gradnjom brodova u Wolgastu. "Moja zadaća kao lokalnog političara je reći: 'Pa sjajno je da naši ljudi imaju posao'." Ali to ne znači da on gradnju brodova za potrebe ratne mornarice u svojoj domovini smatra sjajnom. Ipak, druge narudžbe za sada nema.

Omiljeni predstavnik grada Wolgasta

Stručnjak za naoružanje Jan van Aken pak smatra kako se poslovanje odavno trebalo preorjentirati na civilne proizvode. A baš zbog toga što to nije učinjeno u Wolgastu, sada su podložni ucjeni ugovorima o naoružanju. A općenito govoreći, svatko ima individualnu odgovornost. "Moraš razmišljati kao poslodavac, hoćeš li i dalje raditi na strojevima za ubijanje, koji će doista i biti upotrebljeni. Svako oružje pronađe svoj rat, i njime se ubijaju ljudi", pojašnjava on.

Lokalnom političaru Bergemannu nije naštetilo to što se suprostavio stranačkim smjernicama. Na novim izborima za gradski parlament za nekoliko tjedana on će dobiti više nego dvostruko glasova.