"Nemojte pomagati iseljavanje"

Na sjeveroistoku Iraka, području kurdske autonomije, podno visokoga gorskog lanca nalazi se selo Tineh. U njemu žive 22 izbjegličke obitelji. To su kršćani koji su ovamo pobjegli iz drugih krajeva Iraka. Slivo Isa Jakub je prije tri godine morao napustiti Bagdad: „Strahovali smo da će naša djeca biti oteta. Onda bismo morali plaćati otkupninu, a to nismo bili u stanju. Zato ih nismo više slali u školu. Jer, bilo je terora i otmica.“

Problem i s jezikom

Jakub sjedi u dnevnoj sobi. Kauč je prekriven heklanom dekom, na televizoru plastični kip Majke Božje, na zidu Isusova slika u pozlaćenom okviru. Sve je čisto i uredno. Jakubu je nešto preko pedeset godina. Otac dvoje djece je u Bagdadu imao lijep život sa svojom obitelji. A ovdje? „Nemamo posla. U Bagdadu sam bio menadžer u jednom hotelu, oko 30 godina. Sad sam nezaposlen. Imam još jedan problem s jezikom, ne znam kurdski.“

Što je neka manjina u Iraku manja, to je ugroženija. Irački kršćani su u teškom položaju, ali druge manjine su još manje i još ugroženije. Jonadam Kana je kršćanski zastupnik u iračkom parlamentu. On se protivi uvjerenju da su samo kršćani cilj nasilnih napada. I kaže da nema etničkog čišćenja i poručuje Europljanima. „Ako ima etničkog čišćenja, morate meni pomoći da se tomu suprotstavim – umjesto da pomažete onome tko provodi etničko čišćenje. A upravo se to događa. Ako kažete „dođi u Europu“, onda pomažete onomu tko pravi pritisak na mene. Pomažete fanaticima i ekstremistima da me otjeraju iz zemlje. Umjesto toga morate djelovati u suprotnom smjeru!“

„Nijemci daju loš primjer“

Kana je pozorno pratio raspravu u Njemačkoj o mogućem prihvatu iračkih kršćana. Vrlo učtivo najprije kaže kako jako cijeni vodeće njemačke političare, a onda ipak dodaje: „Vi kao Nijemci dajete loš primjer, ako se tako zauzimate za kršćane. To je loše i za Europu, jer europa je zapravo sekularna i ne igra nikakvu ulogu kojem narodu ili kojoj vjeri netko pripada.“

Za brojne izbjeglice koji se nalaze u Siriji i Jordanu, bili oni kršćani ili muslimani, povratak u Irak je zacijelo nemoguć. Njima bi pomoglo ako bi Europa prihvatila više izbjeglica. Ali, irački političari i duhovne vođe su jedinstveni u ocjeni: ako EU otvori vrata kršćanskim izbjeglicama koji su još u Iraku, onda će u toj zemlji nestati kršćanstva. Slivo Isa Jakub u selu Tinehu ne pomišlja na odlazak: „Prvi koji su otišli bili su svećenici. Oni sad žele spriječiti da ljudi odu, ali oni su prvi otišli. Gdje su sad svi oni? Oni su okrenuli leđa Bagdadu i Basri i sad žive u nekom lijepom predgrađu Erbila ili u Francuskoj ili Kanadi. Njima se sigurno neće ništa dogoditi. Sigurno, neki od njih su dobri ljudi, koji su ovdje ostali i koji se žrtvuju, ali njih je jako malo.“