Nema straha od vukova

Ingeborg i Johanna još nikada nisu vidjele toliko ljudi odjednom. Glasno lajući pozdravljaju skupinu oko savezne ministrice za zaštitu okoliša Barbare Hendricks koja se zajedno s političarima, ekolozima i novinarima približava njihovom stadu od oko 1.000 ovaca. Ova dva psa čuvaju stado koje pripada njihovoj vlasnici 45-godišnjoj Heike Griem. Heike obavlja danas sve rjeđi posao čuvarice ovaca. Ona se ne brine zbog priča o vukovima koji se sve više razmnožavaju na području Njemačke. "Nisam još vidjela nijednog", kaže mirno.

No nakon što se pročulo da u saveznoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern postoje dva čopora s 20-ak vukova, Heike je nabavila Ingeborg i Johannu, dva psa ovčara. Za svakog je platila po 1.000 eura. Osim toga, kupila je mobilne električne ograde koje svaki dan postavlja oko područja na kojem pasu njezine ovce: "Podizanje i sklanjanje ograde i zaštita od vukova svaki dan za mene znači sat i pol do dva sata posla više." No najbolja zaštita su njezini psi, koji su odrasli s ovcama i ne miču se od stada. "Vuku se jednostavno mora objasniti da mu se ne isplati dolaziti u nabavku kod nas", kaže Heike. Ona živi od prodaje mesa i zaštite prirode, za što od savezne pokrajine dobiva novac.

Opasnost od vukova?

Dakle, vuk i ovca mogu zajedno. No neki ne dijele to mišljenje. Mnogi lovci smatraju da je vuk opasan i da mora biti slobodan za odstrel. Priča se da se vukovi sve češće približavaju ljudima i kolju ovce i divljač. Ministrica Hendricks to ne opovrgava, ali ističe da država vlasnicima nadoknađuje štetu. I Heike Griem potvrđuje da je dobila financijsku pomoć za nabavu pasa i ograde. Naravno, nisu svi troškovi nadoknađeni, a prije svega nije plaćen dodatni posao.

Barbara Hendricks naglašava: "Nemam emocionalni odnos prema vukovima, još nikada nisam vidjela nijednog u prirodi. Ali mi smo obvezni štititi ugrožene životinjske vrste, pa ako vukova ponovo ima u Njemačkoj, onda je to doprinos raznolikosti vrsta." I stručnjak za zaštitu ugroženih vrsta Gerhard Adams dodaje: "Vuk nije opasan za čovjeka, za to nema dokaza. Ako se vukovi približe ljudima, onda su to većinom mlade razigrane životinje koje žele isprobati svoje granice. Ali gdje god se vuk pojavi, odmah ga se smatra odgovornim za sve." Osim toga, službene statistike pokazuju da, primjerice, broj srna nije smanjen od kada se prije 15 godina po prvi put u Njemačkoj pojavio vuk - nakon što je stotinu godina smatran istrijebljenim.

30 čopora u Njemačkoj

Danas svaka savezna pokrajina ima propise za postupanje prema vukovima. Dobrovoljci na terenu bilježe ako se negdje pojavi vuk. Pojedini primjerci, koji se približe ljudskom naselju, se uspavljuju i registriraju. No takvih je malo. U Njemačkoj ima oko 30 čopora, dakle nekih 300 životinja. Zajedno s vukovima u Poljskoj predstavljaju vrstu koja uživa posebnu zaštitu jer još uvijek nije dovoljno rasprostranjena. Pojedini lovci tvrde da ti vukovi potječu iz Baltika i da ih se dakle u Njemačkoj ne treba štititi kao domaću ugroženu vrstu. No ministrica Hendricks to opovrgava.

I Heike Griem na tu cijelu problematiku gleda pragmatično: "Od kada ga se štiti, on se vraća. To je priroda. A nju volim - pa zato sam i postala čuvarica ovaca."