Nema se što čekati sa priznavanjem pobjede Bushu

John Kerry je mudar čovjek i zna da ne smije pretjerivati. Pa čak i ako je razočarenje među njegovim pristašama duboko, procijenio je kako se ne može nadoknaditi zaostatak od preko 100.000 glasova u državi Ohio. Nekakvo pravno natezanje kao prije četri godine Kerry se nije usudio nametnuti čitavoj naciji već i zbog toga jer ovaj put, za razliku od 2000., Bush i ukupno ima daleko veći broj glasača iza sebe.

Ono što je odlučilo bila je ogromna potreba za sigurnošću Amerikanaca i koja se može razumijeti samo kao posljedica terorističkog napada 11. rujna. Bush je bez milosti rastezao tu temu u svojoj predizbornoj borbi i to je upalilo. Ne smije se podcijeniti niti učinak kojeg su imale moralne i konzervativne poruke Busha. Amerika je - prije svega u provinciji - duboko religiozna zemlja u kojoj su istospolni brakovi, pobačaj ili samo istraživanje sa embrionalnim stanicama - težak prekršaj kršćanskih vrijednosti.

John Kerry sa druge strane nije uspio dovoljno pokrenuti snage urbane Amerike: za to mu je nedostajala karizma Billa Clintona ili John Kennedya. Senator iz Massachusettsa je predugo ostavljao blijedu sliku.

Što znači ovaj rezultat za budućnost Amerike? Obzirom na dubok jaz koji je podijelio zemlju, predsjednik Bush će u drugom mandatu prije svega morati ujedinjavati i cijeliti rane. Ali da li je on uopće sposoban za integraciju - to još moramo vidjeti.

To vrijedi i za vanjsku politiku. Predsjednik Bush će biti susretljiv i prema svojim saveznicima i protivnicima rata u Iraku, ali će ostati čvrsto pri svojim uvjerenjima. I u Parizu i u Berlinu se zna što se ima a ta predvidljivost može biti i od koristi. Prije svega onda, kada atomski programi Irana ili Sjeverne Koreje već mrače obzorje transatlanskog partnerstva. Ali sada se mora gledati u budućnost. Jer - Amerika je rekla svoje, a Europa ne smije dugo oklijevati sa svojim odgovorom.