Nekultura sjećanja i dom razdora u Glini

Na današnji dan komemoracijama se obilježava 80. obljetnica pokolja u pravoslavnoj crkvi Presvete Bogorodice u Glini. Riječ je o jednom od najstrašnijih ustaških zločina počinjenih tijekom Drugog svjetskog rata. Naime, obećavajući im poštedu, ako se pokrste na katoličanstvo, ustaše su u crkvu namamile nekoliko stotina građana srpske nacionalnosti da bi ih potom ubili, prema navodima svjedoka, hladnim oružjem. Potom su u kolovozu opljačkali i srušili crkvu.

Broj žrtava masakra varira od izvora do izvora. I dok će neki tvrditi da se radi o 260 osoba, drugi će reći da ih je bilo više od tisuću. Povjesničar Igor Mrkalj pak u svojem radu „Slovenac među Hrvatima i Srbima: Franc Žužek, župnik u Glini, 1927. — 1955.“ navodi iskaz ustaše Stjepana Grudenića iz Marinbroda koji, između ostalog, kaže: “Godine 1941. u mjesecu srpnju došao je iz Gline Vidaković Nikica u selo Marin Brod i rekao Žinić Josipu da imade u Glinskoj pravoslavnoj crkvi mnogo pohvatanih Srba koji će se dopremiti na večer u Marin Brod da se zakopaju (…) Sve mrtve ljude koji su bili doveženi iz Gline tu večer ja sam lično zakapao i po njima sipao kreč. Svih pokopanih Srba moglo je biti oko četiri stotine.“

Zakašnjela kultura sjećanja

Pa ipak, slučajnom prolazniku, da se nađe na tom mjestu, danas ne bi ništa govorilo o strašnom zločinu koji se je tu dogodio. Umjesto toga, ugledao bi Hrvatski dom u kojem se održavaju i predstavljanja djela živućih revizionista koji, između ostaloga, žele umanjiti i spomenutu tragediju. Samo ime Hrvatski dom ne pridonosi zacjeljenju povijesnih trauma ni boljim odnosima Hrvata i Srba koji na tom području žive. Štoviše, gradske su vlasti 2014. godine zabranile da se na tom mjesta komemoriraju žrtve ustaškog zločina.

No kako je do svega došlo? Neposredno nakon Drugog svjetskog rata, u uvjetima strogo kontrolirane historiografije, tema masakra u glinskoj crkvi nije se pretjerano otvarala. Naime, jugoslavenske vlasti izbjegavale su slične teme svih nacionalnih predznaka, jednim dijelom i zbog straha od buđenja šovinizama.

U tome treba tražiti razlog i što je Srpska pravoslavna crkva odustala od obnove crkve na originalnom mjestu. Akcijom solidarnosti u šezdesetima na tom mjestu podignut je Spomen dom kao mjesto memorije, otvoren tek 1969. godine. Prvotno zamišljen memorijalni muzej unutar njega, kasnio je petnaestak godina. U godinama nakon rata, prioriteti su bili industrijalizacija i stvaranje radnih mjesta pa je izgradnja spomen objekata došla na red tek u drugoj polovici šezdesetih.

Traumatične devedesete

Tijekom Domovinskog rata Glina je bila okupirana i prosječnog hrvatskog građanina spominjanje njenog imena često podsjeća na govor aktualnog srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića koji je iz nje, zazivajući veliku Srbiju poručivao da „nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti Hrvatska, nikada Banija neće nazad u Hrvatsku“. Nakon oslobođenja, u općeprihvaćenoj atmosferi negiranja i zatiranja povijesti Srba u Hrvatskoj, Spomen domu je nadjenuto ime - Hrvatski dom, što možemo nazvati povijesnim falsifikatom te nepravdom učinjenom na račun i srpskog i hrvatskog naroda. Jer, Hrvatski dom u Glini zaista je postojao, ali ne na tom mjestu. Hrvatska seljačka zadruga podignula ga je 1911. godine kao središnje mjesto kulturnog, zdravstvenog i prosvjetnog djelovanja tog kraja.

Poslijeratna Jugoslavija Domu je izbrisala pridjev „hrvatski“ pa ga je nazvala Radničkim domom, da bi potom postao i Dom kulture pa Narodno sveučilište. S vremenom je tu ulogu preuzeo Spomen dom, a na mjestu Hrvatskog doma je 1976. godine izniknuo stambeno poslovni blok.

Inicijative bez odgovora

Prvu glasniju inicijativu da se Spomen domu vrati staro ime, pronalazimo u srpnju 2011. godini. Povjesničar Slavko Goldstein tada je napisao da će Hrvatska s tom mrljom biti uljez u europskom društvu, zahtijevajući od tadašnje premijerke Jadranke Kosor da izgradi novi Hrvatski dom i da Spomen domu vrati ime. „Uvjeren sam da bi takav vaš potpis ili supotpis na takvoj odluci za moralno zdravlje hrvatskog društva po dalekosežnim učinku bio ravan Vašem potpisu ili supotpisu na dokumentu o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji", napisao je Goldsteinu prije deset godina u otvorenom pismu koje je objavio Jutarnji list.

„Sreo sam velik broj hrvatskih intelektualaca koji se toga stide. Spomen dom bi bio, vjerujem, najprikladniji naziv za obnovljeno svjetovno svetište. Učinimo sve što možemo da se to što prije dogodi. Pokažimo Europi i svijetu da doista posjedujemo kulturu koja je za to neophodna“, godinu dana kasnije napisao je u svom apelu pisac Predrag Matvejević.

Pitanje povrata imena Spomen domu stavljeno je 2013. godine i pred tadašnju SDP-ovu vladu, za koju bi se očekivalo da je imala sluha za ovakve probleme.

„Koliko god da se pokušavamo baviti konkretnim problemima maloga čovjeka, aveti prošlosti nas proganjaju. I to je sve pitanje odnosa prema prošlosti i kulture društva. Ovdje je riječ o dva uzastopna teška zločina, masovnim egzekucijama svih muških stanovnika, a za njega, kao i za bilo koji drugi zločin, nema izgovora. Apeliram, ako to išta znači, na lokalne vlasti u Glini da razmisle o tome“, odgovorio je u Saboru RH kao premijer Zoran Milanović na pitanje SDSS-ovog Milorada Pupovca koji je koalicijski partner u aktualnoj HDZ-ovoj vlasti.

Ni antifašizam nije poželjan

Istini za volju valja reći da komemoriranje pokolja u glinskoj crkvi, kao ni vraćanje imena Spomen domu nisu teme koje pretjerano zanimaju hrvatske građane, ne pronalaze adekvatan medijski prostor i nisu značajno politički zastupane. To se pak može kontekstualizirati i u situaciju sa spomen pločom poginulim HOS-ovcima, a na kojoj nedaleko od nekadašnjeg ustaškog logora smrti Jasenovac stoji pozdrav „za dom spremni“. Ili otkrivanje spomen ploče vojnicima Wehrmachta i ustašama u samoj Glini, a koje se naziva „mučenicima“, sve uz državnu himnu i gradske dužnosnike.

„Iza te inicijative stoji Udruga Hrvatski domobran s biskupom Košićem, koja je postavila tridesetak takvih obilježja u županiji“, kaže nam u lokalne prilike dobro upućeni mještanin koji nije želio da mu napišemo ime. Upozorava da ni novi gradonačelnik Gline Ivan Janković, za kojeg se smatra da je liberalan i moderan, građanima nije čestitao Dan antifašističke borbe. „Od 1995. godine u Glini nema pojedinca unutar hrvatske zajednice koji je voljan samostalno reći da želi Hrvatski dom koji neće biti na temeljima porušene pravoslavne crkve i na mjestu ustaškog zločina. Taj netko mogao bi reći da Hrvatski dom treba biti na drugoj lokaciji, distancirati se od ustaštva“, opisuje naš sugovornik atmosferu u Glini.

Prije nekoliko dana predsjednik Srpskog narodnog vijeća (SNV) Milorad Pupovac i predsjednik Antifašističke lige RH Zoran Pusić, zatražili su vraćanje spomen ploče žrtvama ustaškog zločina iz 1941. godine te vraćanje imena nekadašnjem Spomen domu. Apel su uputili na adrese Ministarstva kulture i medija RH te Gradskog vijeća Gline. Pitanja u vezi toga poslali smo SNV-u i Ministarstvu, no do zaključenja ovog teksta odgovore nismo dobili.