Nekršćanski prijepor oko crkvene imovine

Papa Benedikt XVI. je na jednu minutu suspendirao biskupa porečko-pulskog Ivana Milovana kako bi okončao spor biskupije i talijanskih benediktinaca, nekadašnjih vlasnika zemljišta i samostana u Dajli. Ta je minuta bila dovoljna da papin povjerenik, španjolski biskup Santos Abril y Castello, umjesto neposlušnog Milovana, potpiše dokument kojim se vrijedno zemljište u Istri i samostan Dajla prenose na Talijane, iako su oni na ime obeštećenja temeljem Osimskih sporazuma između Italije i bivše Jugoslavije već primili 1,7 milijardi lira. Dva je tjedna ova priča bila udarna tema hrvatskih medija, a brojni su političari jasno poručili kako je primjenom crkvenog prava stvoren opasan presedan koji će omogućiti preuzimanje brojnih skupocjenih nekretnina duž hrvatske obale.

Crkva potražuje brojne nekretnine

Hrvatska je povrat imovine oduzete svojim građanima za vrijeme komunizma regulirala posebnim zakonom koji se višekratno dopunjavao, dok je u slučaju stranih državljana glavnu riječ o denacionalizaciji prošle godine izrekao Vrhovni sud. On je naime poništio presudu kojom se uskraćuje povrat imovine jednoj stranoj državljanki i pri tom izrekao stav da pravo na naknadu imaju sve strane fizičke osobe za čiju oduzetu imovinu pitanje naknade nije riješeno međudržavnim sporazumom.

Povrat imovine Rimokatoličke crkve Hrvatska je regulirala posebnim Ugovorom o gospodarskim pitanjima koji je Zagreb potpisao sa Svetom Stolicom, a koji je Sabor potvrdio u prosincu 1998. godine. Mnogi su tada tvrdili da je taj ugovor nepotreban, obzirom na Zakon o denacionalizaciji te da se njime Crkva stavlja u povlašten položaj. Uz već postojeće zakonske obveze, Hrvatska se obvezala da će za imovinu koju nije moguće vratiti Crkvi isplaćivati naknadu u četiri godišnja obroka, počevši od 2000. godine. Popis imovine je prema ugovorenom utvrđivalo mješovito povjerenstvo koje su u jednakim omjerima činili Vladini predstavnici i službenici Kaptola. Za razliku od, primjerice, ugovora Vatikana i Mađarske koji za krajnji rok vraćanja nacionalizirane imovine definira 2011. godinu, u ugovor s Hrvatskom nije ugrađen takav rok.

Crkva je tako utvrdila pravo na brojne nekretnine, od velebnih građevina u Zagrebu, preko poljoprivrednih zemljišta i šuma pa do dragocjenih parcela u priobalnim građevinskim zonama. Među vraćenim zemljištem našlo se i ono koje su nekad posjedovali benediktinci dok je pripadajući samostan kupljen od tvrtke Istraturist zamjenom nekretnina.

Vatikan ignorirao međudržavne sporazume?

No slučaj s povratom samostana i zemljišta je zbunio mnoge, jer Hrvatska je već jednom obeštetila talijanske benediktince i to kao nasljednica takozvanih Osimskih ugovora koje su 1975. godine u talijanskom Osimu nedaleko Ancone potpisale SFRJ i Italija. Time, smatraju pravni stručnjaci, pa čak i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, nema pravne osnove za potraživanjem spornih dobara.

Može li Crkva ignorirati međudržavne ugovore, upitao se i sam državni vrh, pa je tako premijerka Jadranka Kosor odlučila pisati samom papi Benediktu XVI., dok je hrvatski predsjednik Ivo Josipović, i sam profesor prava, zatražio mišljenje Državnog odvjetništva.

Umjesto objašnjenja stigle optužbe s oltara

Još jednom se pokazalo da Crkva u Hrvatskoj ima poteškoća u komunikaciji s javnošću. Naime, dok su istarski svećenici jasno negodovali protiv odluke Vatikana, Hrvatska biskupska konferencija se oglasila priopćenjem u kojem kaže da su, nakon što je nekoć benediktincima oduzeta imovina pripala župi Dajla u Porečkoj i pulskoj biskupiji, "Biskupija i benediktinci opatije Praglia, kao dvije crkvene pravne osobe", na temelju crkvenoga prava nastojale pronaći najbolji način pravedne podjele vraćene imovine unutar Crkve. A čelni čovjek Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj, nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić je u propovjedi poručio da su sve glasnije primjedbe na račun pape „počinjene iz neznanja i nepoznavanja stvari ili pak iz mržnje i drugih nečasnih ciljeva, onih koji žele stvarati podjele koristeći se politikantstvom, demagogijom i lažima“.

I zaista, podjele unutar Crkve su bile zadnjih dana više nego vidljive. Dok je Vatikan oštrim pismom upozoravao Hrvatsku kako je riječ isključivo o unutarnjim stvarima Crkve, u Poreču su se sastali istarski svećenici. O svemu su, kažu, još prije dvije godine pismeno izvijestili papu, no sada sumnjaju da je on pismo ikada dobio. Ako treba kome vratiti imovinu, onda ju vraćaju državi, a ne Talijanima, izvijestio je nakon sastanka kancelar porečko-pulske biskupije Ilija Jakovljević.

Šeparović: Sklop nesretnih okolnosti

Bivši profesor međunarodnog kaznenog prava i bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu dr. Zvonimir Šeparović obnašao je i dužnost hrvatskoga ministra vanjskih poslova 1991. godine u vladi premijera Franje Gregurića. Temeljem svoje bogate stručne prakse, ali i državničke karijere, kaže da nije sklon govoriti o zloporabi kanonskoga prava, već misli da je u ovom slučaju riječ o sklopu nesretnih okolnosti. Ipak napominje, Osimski sporazumi su neupitni, a u vrijeme donošenja su bili veliki uspjeh za Vatikan koji je čak svojevremeno u državnički posjet primio jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita i njegovu suprugu Jovanku, bez obzira na sve komunističke zločine i progon vjernika nakon Drugoga svjetskog rata.

Osimski sporazumi su kamen međaš između Italije i Hrvatske i od tada nema više posebnih zahtjeva potpisnica, a Jugoslaviju su naslijedile Hrvatska i Slovenija, objašnjava profesor Šeparović za Deutsche Welle potvrđujući da su talijanski benediktinci već dobili dio obeštećenja. „Sada hrvatsko pravosuđe štiti nacionalni interes i apsurdno bi bilo pustiti Talijane u najljepši dio Istre ili im isplatiti milijunske iznose. Opasnost je to i za druge posjede Crkve, naročito u zadarskoj nadbiskupiji koja, za pravo čudo, preživljava sve promjene i zadržava izravne kontakte s Vatikanom kao vrhom Crkve i državom. Time bi bio posebno ranjiv cijeli korpus Rimokatoličke crkve u Dalmaciji“, misli Šeparović.

"Odluka nije inspirirana Duhom Svetim"

Naš sugovornik napominje kako je posebno teško hrvatskim vjernicima i građanima pala činjenica da je prijenos hrvatskih crkvenih dobara Talijanima svojim potpisom odobrio nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić, pri tom zanemarivši mišljenje biskupa porečko pulskog Ivana Milovana. Hrvatskim vjernicima teško pada i činjenica da je papa Benedikt XVI. potpisao sporni dokument koji hrvatske vlasti stavlja u vrlo neugodan položaj i to nakon što su ga veličanstveno dočekali početkom lipnja u Zagrebu.

„Ispravno je da vlast neće samo tako prepustiti nekretnine i popustiti Talijanima, onima koji stalno gledaju na drugu obalu Jadranskog mora, ne samo na Istru, već i na Dalmaciju“, podsjeća profesor Šeparović koji čvrsto podržava biskupa Milovana navodeći da se radi o međudržavnom i političkom, a ne crkvenom pitanju. „Zbog toga i odluke Vatikana treba gledati kao državne odluke, a ne nešto što je inspirirano Duhom Svetim. Iza toga stoje interesi sebične skupine koja želi u Istri nešto što im je pripadalo nekad, ali je u međuvremenu riješeno nekim drugim odlukama“, zaključuje Šeparović.

Bozanić je izvučen iz „vatikanskog rukava“

Nadbiskup Bozanić je, prema našem sugovorniku, opravdano doživio žestoke kritike. Smatra da je, nakon karizmatičnoga kardinala Franje Kuharića, Bozanić bio nesretan izbor za prvog čovjeka Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj. „On je izvučen iz vatikanskoga rukava. Na svjetlo dana ga je izvukao msgr. Simčić koji je bio visoko pozicioniran u Vatikanu pa je to možda objašnjenje kako je relativno nepoznata i ne odveć značajna osoba iznenada izabrana za primaša nadbiskupije u kojoj su prije njega stolovali Alojzije Stepinac, Franjo Kuharić i Franjo Šeper. Oni su zasigurno bili velikani, a to se ne može reći za Josipa Bozanića“, bez dlake na jeziku priča nekadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova.

Zakašnjela reakcija

I dok dio hrvatskih građana, ali i klera, misli kako kardinal Bozanić trguje s Vatikanom, a sve u svjetlu sve glasnijih šaputanja kako ga čeka mjesto u hijerarhiji Svete Stolice, u priču se uključilo crkveno glasilo Glas Koncila. Njegov glavni urednik Ivan Miklenić, poznat po žestokom zastupanju katoličkih načela, tvrdi da je javnost polovično informirana. Kaže, benediktinci su u skladu s Osimskim sporazumima tek djelomično obeštećeni, no odštetu za župnu crkvu, samostanski kompleks i zemljište oko toga kompleksa su odbili. Kada su dobra došla u crkvene ruke, bila je to prilika da ih zatraže putem kanonskih propisa.

Pregovori su počeli 2000. godine, a uz pune muke je 2006. dogovoreno da se dijele popola. To je potvrdio i kancelar Jakovljević, no tvrdi, radilo se isključivo o imovini župe Dajle, a ne cijele biskupije. „Od župe Dajla se uzima samo zemlja, a sve ono drugo se uzima od biskupije da plati sudske troškove, da dâ benediktincima četiri milijuna eura, da plati štetu koja prelazi 10 milijuna eura. Također mogu plijeniti svu pokretnu i nepokretnu imovinu biskupije. To nije potpisano u Rimu“, precizno je nabrojao detalje iz sporne odluke kancelar.

Lojalni Vatikanu, ali ne i narodu

Usprkos takvom dogovoru benediktinci su svoja potraživanja pokušali izboriti tužbom na sudu u Bujama protiv Porečke biskupije, župe Dajla, Republike Hrvatske, Grada Novigrada i crkvenih tvrtki, što je samo otežalo daljnje dogovaranje. Lani je pulska biskupija počela izravne pregovore s benediktincima, no iz njih se povukla u lipnju. Nakon toga je svoje mišljenje izrekla kardinalska komisija, a sve je amenovao papa Benedikt XVI. Pulska je biskupija dobila 60% predmetnih benediktinskih dobara i zapravo je dobro prošla u cijelom sporu, a sve ostalo je politizacija, stav je Glasa Koncila.

U međuvremenu je Ministarstvo pravosuđa donijelo rješenje kojim će biti omogućeno da se Republika Hrvatska uknjiži kao vlasnik nekretnina Župe Dajla. Time će se, javila je Hrvatska televizija, uspostaviti prijašnje zemljišnoknjižno stanje. Zagreb sada očekuje potez Vatikana koji je navodno hrvatskom kleru zabranio istupanje na temu spora s benediktincima, a toga se, jasno je, danas pridržavaju i odlukom Vatikana nezadovoljni istarski svećenici.

Autor: Siniša Bogdanić, Zagreb
Odg. urednik: Anto Janković