230311 Lampedusa Flüchtlinge

Broj izbjeglica na otoku Lampedusi prešao je granicu od 6.000. Time se izbjeglička populacija po veličini izjednačila s brojem stanovnika Lampeduse. U jednom izbjegličkom prihvatilištu koje je predviđeno za 850 osoba trenutno boravi preko 2.200 izbjeglica. Sve su oči uprte u Rim, no Talijanska vlada još ne pokazuje naznake da namjerava poduzeti korake kako bi se situacija stabilizirala.

"Situacija je nestvarna"

To na svojoj koži osim izbjeglica osjećaju i djelatnici humanitarnih organizacija. Mnogi od njih nerijetko rade preko 24 sata bez pauze. Brodovi s izbjeglicama dolaze jedan za drugim. Točan broj ilegalnih useljenika ne zna nitko jer mnoge izbjeglice uopće nisu registrirane nego se nakon silaska s broda rasprše po otoku. Glasnogovornica UNHCR-a Laura Boldrini je šokirana situacijom: "Otok je pun ljudi koji se noću pokrivaju kartonom, koji spavaju ispod kamiona ili u olupinama. Na brežuljcima iznad luke gore vatre koje su zapalile izbjeglice kako bi se malo ugrijale. To sve skupa djeluje pomalo nestvarno i ova situacija je u potpunosti neodrživa i mora biti u najkraćem mogućem roku riješena. Ako se to ne dogodi ovdje će situacija uskoro eskalirati", smatra Boldrini.

Da je situacija na otoku neizdrživa upada odmah u oči. Prihvatni centar je prekrcan, jedan dio izbjeglica je smješten u župni ured, no najveći broj provodi noći na otvorenom pri temperaturama od 7 stupnjeva. No ni pokrivača nema dovoljno. "Mnogi na kopno dolaze potpuno mokri i zaista je vrlo hladno. Zašto nam ne daju nekakvu odjeću. Ako se nastavi ovako, mnogi će umrijeti" kaže Issam, izbjeglica iz Tunisa.

Drastična sredstva

Da bi za sebe priskrbili bolje uvjete mnogi posežu za drastičnim sredstvima. Među pridošlicama kruže priče da se mnogi samoranjavaju jer se nadaju da će u takvom stanju dobiti bolje uvjete, bolnički krevet ili neki drugi smještaj. Činjenica je da situacija i sa sigurnosnog stajališta počinje izmicati kontroli. Počinju se formirati prve grupice, govori se o štrajku gladi i to prije svega zbog nepodnošljivih higijenskih uvjeta. Za preko tisuću osoba na raspolaganju stoje tek tri kemijska nužnika. Tu i tamo se podijeli nešto hrane i vode iz cisterne. "Naša vlada nas je ostavila na cjedilu. Nitko nam ne pomaže i mi smo na granici izdržljivosti. Svakog dana stotine ili tisuće ilegalnih useljenika dolaze na naš otok i mi jednostavno više ne znamo kamo da ih smjestimo" jada se Gianantonio Teresa koji se kao i mnogi žitelji otoka pita koliko dugo će ovakva situacija još biti održiva. Mnogi više ni ne vjeruju da je vlada u Rimu u stanju organizirati prebacivanje tolikog broja izbjeglica s Lampeduse na kopno.

"San Marco" - spas ili propast

Problem, kako smatraju mnogi, nije u novcu nego jednostavno u činjenici da se ništa ne poduzima. Pritisak je sve veći i na ministra unutarnjih poslova Roberta Maronija iz desno-populističke Sjeverne lige. "Mi smo raspravljali o planu kako prihvatiti 50.000 izbjeglica iz sjeverne Afrike. Pritom smo pošli od principa solidarnosti", rekao je Maroni pred parlamentom. No zasada je ta solidarnost suzdržana. Gradonačelnik Lampeduse Bernardino de Rubies umjesto solidarnosti računa s konkretnom pomoći s kopna.

"Ono što mi ovdje imamo, to je zatvor pod vedrim nebom. Neku vrstu Guantanama. Sad napokon dolazi taj vojni brod "San Marco". I to nakon što sam tri puta telefonirao s predsjednikom Napolitanom i koji mi je obećao da je brod napokon krenuo prema nama. On bi po turi trebao prebaciti 650 osoba na Siciliju ili u Apuliju gdje se postavljaju šatori za prihvat izbjeglica na vojnom terenu." Osim brodom, izbjeglice bi trebale na kopno biti prebacivane i zračnim putem. No nitko ne očekuje da će napetost na otoku ubrzo popustiti. Među izbjeglicama ponovo kruže glasine koje siju strah. Prema njima ministar Maroni pregovara s prijelaznom vladom u Tunisu o povratku izbjeglica. Mnogi se stoga pribojavaju da ih "San Marco" neće odvesti na talijansko kopno i u bolju budućnost nego natrag u tunisku neizvjesnost.

Autor: Stefan Troendle (N. Kreizer)

Odg. urednik: Anto Janković