Nedjeljom u Hanoi, u šoping

“Supermarket! Supermarket! Supermarket!”, radosno uzvikuje Mai Chi, četverogodišnja kćerka Tuyena i Lien od ranog jutra i skače po krevetu svojih roditelja. Nedjelja je i ova će mala obitelj dan provesti kao i uvijek krajem tjedna – odlaskom u Hanoi, u posjetu i kupovinu u jednom velikom supermarketu. “Nedjelja je jedini dan kada imamo vremena i kada cijela obitelj može zajedno nekud otići. Tijekom tjedna radim oko 50 sati a tome treba dodati i tri sata dnevno koja potrošim na putovanje do posla i natrag. U supermarketu se djeca mogu igrati a mi roditelji vrijeme koristimo za kupovinu”, kaže Tuyen.

Nova srednja klasa

Prvi supermarketi koji su u Vijetnamu bili otvoreni, bili su toliko skupi i ekskluzivni da su kupovinu u njima si mogli priuštiti samo oni najbogatiji. Danas je to drugačije. Otkako je vlada 1986. godine započela s političkim i gospodarskim reformama pod nazivom “Doi Moi” ( “Obnova”), situacija se počela mijenjati i ujedno stvarati srednja klasa. Slobode koje su se odjednom pojavile dovele su do porasta standarda uopće.

Tuyen i Lien pripadaju takoreći prvoj generaciji srednje klase u Vijetnamu. Rođeni su koncem 70-tih godina a njihov život se uvelike razlikuje od života njihovih roditelja. Kada primjerice kupe neku novi kuhinjski uređaj ili igračku za dijete, njihovi roditelji samo odmahuju glavom i pitaju je li to doista potrebno te ne bi li ipak bilo bolje novac štedjeti za neke “crne dane”. Iako se to njima čini nepotrebnim, najnoviji razvoj situacije u Vijetnamu pokazuje kako pripadnici starije generacije ipak i nisu toliko u krivu.

Naime od izbijanja globalne financijske i gospodarske krize, situacija u Vijetnamu se uvelike pogoršala. “Kriza je doista ozbiljna. Inflacija raste, u listopadu je ona iznosila oko 7 posto, što znači da se plaće smanjuju. Slomljeno je i tržište nekretnina. Mnoge obitelji danas isplaćuju kredite za svoje kuće koje uvelike nadmašuju iznos njihove prave vrijednosti. Poskupilo je i školovanje a i zdravstvene usluge. Trebalo bi provesti reforme školstva i zdravstva. Akademske titule se često jednostavno kupuju ili dodijeljuju pripadnicima Partije. Za svako cijepivo ili flaster, Vijetnamci moraju posegnuti duboko u džep”, priča stručnjak Adam Fforde sa Sveučilišta Victoria u Melbournu.

Manjak samopouzdanja

Ova kriza u prvom redu pogađa pripadnike srednje klase, odnosno, tzv. građanstvo. Njima prijeti nestanak i raspad još prije nego što su se uopće mogli etablirati. “Srednja klasa je već sada doživjela velika ograničenja; kako u pogledu ekonomije tako i politike. No, do sada nije došlo do prosvjeda”, kaže njemački stručnjak Will iz Zaklade za znanost i politiku. On razlog tome vidi u manjku samopouzdanja u vlastitu snagu i sposobnosti. “Oni strahuju da bi u slučaju neke promjene izgubili i to nešto malo što imaju”, kaže on. Tuyen pak navodi kako se ne isplati boriti se protiv vlade ali niti za nju. “Možemo se osloniti samo na vlastite sposobnosti”, kaže Tuyen.

Prije je bilo puno teže

Uslijed krize i pada standarda vijetnamska vlada pooštrila je i kazne za političke protivnike. Nedavno je bloger Dieu Cay zbog nekoliko kritičkih tekstova na internetu osuđen na 12 godina zatvora.
No, usprkos tomu, život u Vijetnamu je kako navodi Tuyen danas ipak neusporedivo bolji nego još prije 20, 30 ili više godina. “Danas nam je teže nego prije izbijanja krize. Vijetnam možda ima veće probleme od zapadnih zemalja, no usporedbi s ranije, danas nam je još sasvim dobro”, zaključuje Tuyen.