„Ne vraćam se u Australiju, ostajem u Hrvatskoj“

„Zadnje dvije godine su zbog korone bile prilično neobične", počinje Vesna svoju priču o okolnostima koje su joj iz temelja promijenile sve životne planove. Ona je rođena i odrasla u Hrvatskoj, ali je više od polovice života provela u Australiji i ima dvojno državljanstvo.

Kako kaže, njezina priča u stvari počinje prije nekih 30 godina, kada je upoznala svog bivšeg supruga, Australca hrvatskog podrijetla. Otišla je s njim u Australiju, ali su se planirali vratiti u Hrvatsku najkasnije za dvije godine. Jer, Vesna je u Zagrebu studirala pravo i željela je kad-tad završiti fakultet. „Nije mi bila laka ta odluka jer sam jako vezana za svoju obitelj. Ali bili smo mladi i sve je to izgledalo kao jedna velika avantura“, prisjeća se.

„To je bio takav jedan okvirni plan. Ali kad život ide po planu?" - kaže Vesna sa smiješkom. I tako se planiranih dvije godine produžilo na 30-ak. Prisjeća se dolaska u Australiju, u gradić Kalgoorlie: „Imala sam osjećaj kao da sam upala na filmski set za snimanje nekog vesterna. Sve je bilo toliko drugačije od onog na što sam ja navikla."

No vrlo brzo se snašla. Već nakon dva i pol mjeseca je dobila posao i to u – rudniku zlata, na obradi geoloških podataka. Kasnije je završila informatiku i izgradila karijeru. Nakon četiri godine se sa suprugom odselila u Perth, glavni grad Zapadne Australije. Grad koji je, kako kaže, vrlo brzo zavoljela i u kojem se osjećala ugodno.

I općenito: „Australija je prekrasna zemlja koja ima mnogo toga za ponuditi i meni je pružila samo ono najbolje. Sve su ti opcije otvorene, ja sam imala osjećaj da mogu sve postići u životu, samo trebam željeti, biti disciplinirana i raditi."

Odlazak iz Australije samo pod određenim uvjetima

Sve te godine nije izgubila vezu s Hrvatskom. Dolazila je svake godine. A onda je došla korona. „Nakon dvije godine tog zatvora, da to tako nazovem, nije bilo nikakvog nagovještaja da bi Australija opet mogla otvoriti granice. Unatoč tome, odlučila sam nešto poduzeti jer sam silno željela vidjeti svoju obitelj u Hrvatskoj, a naročito moju mamu“, priča Vesna.

Doznala je da sa specijalnom dozvolom može otputovati iz Australije, ali samo pod određenim uvjetima: da ostane u inozemstvu najmanje tri mjeseca i ima jako dobar razlog za putovanje. Prvi zahtjev upućen australskim vlastima joj je bio odbijen, no pokušala je ponovo i uspjela. Kao dugogodišnja zaposlenica, dobila je od svog poslodavca tri mjeseca plaćenoga godišnjeg odmora.

I tako je u srpnju prošle godine napokon, nakon dvije godine, ponovo vidjela svoju obitelj i prijatelje. „Bilo je divno", kaže Vesna. A onda je, kada se već trebala vratiti kući, dobila obavijest od avionske kompanije da je njezin let za Australiju otkazan. Kao razlog je navedeno da je vlada Zapadne Australije zbog korone dodatno ograničila broj onih koji smiju ući u zemlju.

„U trenutku kada su otkazali moj let širom svijeta je postojalo još oko 45.000 australskih državljana koji su se, kao i ja, bezuspješno pokušavali vratiti kući. I u tome nisu uspijevali zbog jako strogih antipandemijskih mjera", kaže Vesna. I pojašnjava da je uvjet za povratak bila karantena u trajanju od 14 dana. „To vrijeme karantene ne bih smjela provesti kod kuće, nego u nekom hotelu. Sve bih to sama trebala platiti, sve skupa oko 3.000 dolara. Ja sam čak i to prihvatila i mislila da ću, nekih tjedan dana nakon otkazanog leta, uspjeti organizirati neki drugi let“, prisjeća se Vesna.

Odsječena od svoje kuće i prijatelja

No najraniji let koji je uspjela dobiti je bio tek za - četiri mjeseca. „To me je šokiralo. Praktički preko noći bila sam odsječena od svog doma, svoje kuće, svog posla, svojih prijatelja. Dakle čitav moj život, sve moje stvari su mi odjednom postale nedostupne", kaže.

Priča da nije imala ni pravo na neku značajniju konzularnu pomoć jer kad je odlazila iz Australije, kao i svi ostali Australci u istoj situaciji, potpisala je izjavu da odlazi na vlastiti rizik i da australska vlada više nije odgovorna za nju.

„Ja nisam pobjegla iz zemlje. Otišla sam ispunjavajući stroge uvjete koje su odredile australske vlasti, imali su sve podatke o mom odlasku i planiranom povratku. Unatoč tome, oni nisu napravili ništa da mi omoguće povratak“, ističe Vesna i dodaje: „Australija se nije pokazala kao država koja se brine o svojim građanima."

I tako je bila prisiljena produžiti boravak u Hrvatskoj. Njezin poslodavac joj je dao neplaćeni dopust, pa sad već mjesecima živi od svoje ušteđevine na relaciji između Zagreba i Bjelovara, gdje joj živi mama.

Morala je nabaviti i kompletnu zimsku garderobu, budući da je u Hrvatskoj trebala ostati samo preko ljeta pa je ponijela samo ljetne stvari.

„Hrvati su neposlušni na pozitivan način"

Na početku je bila šokirana i izgubljena. Nije mogla vjerovati da joj se sve to stvarno događa. A onda je, kaže, odlučila prihvatiti tu novonastalu situaciju i „živjeti život kao Hrvatica“. Provodi puno vremena s prijateljima i obitelji, a upoznala je i puno novih ljudi.

„Impresionirana sam načinom na koji ljudi ovdje žive. Naravno, ako si financijski neovisan možeš stvarno lijepo živjeti u Hrvatskoj koja nudi mnogo. A najviše me impresionirala podrška koju dobivam od ljudi ovdje. Ljudi su drugačiji, topliji, otvoreniji, ležerniji. Ljudi znaju uživati u životu unatoč tome što se na puno toga žale."

Povratak u Australiju bio je planiran za veljaču. No onda je shvatila da još uvijek ne želi nazad. Kaže da joj se sve posložilo kad je shvatila da se ne mora definitivno odlučiti kamo pripada: u Hrvatsku ili u Australiju. „Odlučila sam da još nije vrijeme za povratak u Australiju. Kao prvo, zbog strašno strogih mjera protiv korone koje se tamo primjenjuju, pogotovo u Zapadnoj Australiji. To su mjere koje ograničavaju slobodu kretanja, slobodu govora i mnogo čega drugog."

„A kao drugo, osjećam se sve više i više kao domaća. A i ljeto će uskoro doći. Da doživim još jedno lijepo ljetovanje i provedem što više vremena sa svojom obitelji. I da onda vidim gdje će me život odnijeti", kaže Vesna.

„Australija više nije zemlja koju pamtim. Nešto se jako promijenilo posljednjih par godina, država se umiješala u sve pore života i moram priznati da to jako utječe na kvalitetu života. Dok su Hrvati još uvijek, da tako kažem, neposlušni u jednom pozitivnom smislu“, uspoređuje Vesna.

„Sad znam da sam se osjećala usamljeno u jednoj kulturi gdje se puno radi i ljudi nisu međusobno tako povezani kao u Hrvatskoj. A to je pogotovo bitno u ovo doba korone."

Za sada ostaje u Hrvatskoj. A što će biti dalje – to će još vidjeti. Jer, kako kaže, ne vrijedi planirati, jer kad život uopće ide po planu?

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu