"Ne želim više biti musliman!"
6. ožujka 2011Nedjeljna misa u zajednici evangeličke crkve u Romerkirchenu. Među nazočnima je i iranska obitelj Nikoukar. Od prije deset godina redovito pohađaju mise i aktivno sudjeluju u životu zajednice. Iranski bračni par je s islama prešao na kršćanstvo.
„Odrastao sam u muslimanskoj obitelji. Moji otac i majka su bili, kao i drugi Iranci, religiozni muslimani, što znači da su odlazili u džamiju, postili... Stoga smo automatski prihvatili islam kao vjeru ali to nije bila naša osobna odluka", kaže Babak Nkoukar. Još u djetinjstvu Babak je islam držao jedinom pravom religijom. Dok je studirao u Teheranu uključio se u studentski pokret protiv iranskog režima. Nakon toga je uhićen a kasnije kao izbjeglica dolazi u Njemačku 2000. godine. I tu se, danas 41-godišnjak, prvi put susreo sa kršćanstvom.
Mnogo negativnih utjecaja religije
U Njemačkoj je Babak upoznao čovjeka koji ga je naučio mnogo o Isusu i evangeličkoj crkvi. Nakon samo godinu dana u Njemačkoj on i njegova žena postaju protestanti i oboje djece odgajaju u duhu luteranstva. Danas je rođeni Teheranac uvjren da je kršćanstvo istinska religija.
Kada je 2007. osnovan Središnji savjet bivših muslimana u Njemačkoj, Babak Nikoukar je postao njegovim članom bez oklijevanja. A jedan od prvih koji se javno odrekao islama bio je irački Kurd Nur Gabari. Još kao dijete se pitao "postoji li stvarno Bog?". Kao tinejdžer postao je ateist a takvim se smatra i danas, trideset godina kasnije. U svojoj domovini i on je sudjelovao na prosvjedima protiv režima 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. Kao pripadnik oporbe rođeni Kurd tri puta je bio uhićen i zatvoren. On smatra religiju poklonom i kaže da vjera mora biti odvojena od države. Gabari 1995. dolazi u Njemačku. U međuvremenu posjeduje njemačko državljanstvo, ali tvrdi da još ne pripada niti jednoj naciji kao niti vjeri. „Ja sam čovjek. To je moja strategija. Čovjek je najbolji kapital. Ljudi su za mene iznad svega, bez obzira na boju ili naciju", kaže Nur Gabari.
Autor: Nađa Baeva/ Svetozar Savić
Odg. urednica: Ž.Telišman