Nešto slično planu za Fukušimu

Prema planu kriznog stožera kojem predsjedava osobno japanski premijer Naoto Kan, bitka za Fukušimu bi se trebala odvijati u tri faze. U prvoj bi se reaktori trebali zasuti vodom - i već tu su u proteklim satima nastupile neočekivane poteškoće. Korišteni su vodeni topovi policije, a helikopteri japanske vojske zasipaju reaktore morskom vodom - oboje s veoma upitnim rezultatom. Jer zbog visoke radioaktivnosti spasioci ne mogu doći u blizinu samog reaktora pa tako nije poznato da li ta voda uopće dolazi tamo gdje bi trebala - jer niti radioaktivnost nije opala nakon misije helikoptera.

Problemi na svakom koraku

Piloti helikoptera su po zadatku smjesta izloženi dekontaminaciji, ali bi tek tijekom dana trebala doći američka bespilotna letjelica opremljena najnovijom opremom za izviđanje i koja bi, bez opasnosti za pilota, konačno i barem iz zraka, trebala poslati snimku kako uopće izgleda u reaktorima. Za sada se može samo pretpostaviti da šipke nuklearnog goriva u reaktoru 4 leže potpuno bez vode, ali i stanje u susjednim reaktorima je zabrinjavajuće: u reaktoru 3 raste pritisak, a zabrinjava i reaktor 5 gdje temperatura raste. Kod problema, kako dovesti vodu u reaktor bi opet mogao pomoći SAD: u Japan su hitno poslane snažne pumpe američke vojske koje bi konačno mogle dovesti morsku vodu do mjesta gdje se zbiva lančana reakcija.

Druga faza plana za spas Fukušime se svodi na dovođenje električne energije do sustava ugroženih reaktora i koji su već danima bez struje. U trećoj fazi bi konačno mogao biti aktiviran sustav za hlađenje reaktora koji bi spriječio najgori scenarij: topljenje reaktorske jezgre, takozvani "kineski sindrom". Na žalost, već u drugoj, a još manje u trećoj fazi, jedva da ikakav stroj može zamijeniti čovjeka. Mnogo zaposlenika koncerna Tepco i elektrane Fukušima su se dragovoljno javili za zadatak sanacije elektrana, mada je teško vjerovati da ne znaju što se dogodilo sa sovjetskim vojnicima koji su svojedobno poslani da gase požar u elektrani Černobil: od njih gotovo nitko nije preživio duže od nekoliko godina.

Nepotrebne žrtve

Na sreću, kod Fukušime još ne vlada tolika radijacija kao kod Černobila. Japanski ministar obrane Kitazava je objavio kako je izmjereno 4,13 miliseverta na sat. Ipak, i to je opasno: u Njemačkoj se normalnim smatra izlaganje radijaciji od 1 do 2 miliseverta - na godinu!

Dok se još vodi bitka za ugrožene reaktore, sve više jenjava bitka za pronalaženje preživjelih od potresa i tsunamija koji su pogodili Japan. Službeno, poginulo je najmanje 5.178 osoba, a nestalo je još 8.606 ljudi. Iako je već i to stravično, još je gora vijest koju je objavio japanski list "Ashai": najmanje 26 osoba umrlo je u smještajima za izbjeglice iz tog područja - i to zbog hladnoće, napora pri transportu i nedostatne liječničke njege. Jer na tom području još uvijek vlada hladnoća i opet pada snijeg, a mnoge od tih nesretnika policija je smjestila u privremena skloništa u kojima već danima borave - naravno, bez struje. Osamnaest od ovih žrtava su bili starci iz područja oko Fukušime koji su evakuirani nakon prvih incidenata u nuklearki.

Autor: A. Šubić (agencije)

Odg. ured: A. Jung-Grimm