Navijači protiv uzurpacije klubova

Hrvatski klupski nogomet godinama životari na rubu egzistencije, međunarodno-natjecateljski i financijski. Izuzetak je zagrebački Dinamo koji suvereno vlada domaćom scenom, kao i tržištem igrača, uz kakve-takve iskorake na onu vanjsku. Ali, još gore od toga stoje odnosi navijača i uprava, ili – uvjetno rečeno – nogometnog naroda i nogometnih vlasti, jer potonji teško pristaju na demokratizaciju vođenja klubova.

Izuzetak u tome je splitski Hajduk, no tek odnedavno. Navijačka organizacija se kampanjom "Naš Hajduk" nametnula kao presudna u izboru većine članova Nadzornog odbora, čime utječe na upravu. Dinamovi navijači, pak, faktički bojkotiraju klub zato što Zdravko Mamić, njegov predsjednik – ne i vlasnik, jer su oba najveća hrvatska kluba u nekom od oblika pretežnog javnog vlasništva – Dinamom vlada apsolutistički.

Direktor u sukobu interesa

Jedan hrvatski portal istaknuo je da Hajduk ima navijače, a nema novca, dok je u Dinamu obrnuta situacija. Točnije: Dinamo ih i dalje ima, samo ne na tribinama. Bad Blue Boys, kao najaktivniji dinamovci, ali i ostali navijači, tako reagiraju budući da na klub nemaju nikakav utjecaj. Ujedno je Mamić u očitom sukobu interesa, znamo li da upravlja klubom trošeći (i) gradsko-proračunska sredstva, a sam zarađuje milijune eura na preprodaji igrača kroz obiteljsku agenciju.

"Navijačka inicijativa 'Zajedno za Dinamo' stoga nastoji demokratizirati klub tako što bi njegovu skupštinu birali svi članovi kluba, tj. navijači koji to žele, a danas je bira uprava", rekao nam je Josip, navijač Dinama koji je istaknuo da govori u svoje ime, ne kao izabrani predstavnik. Ta inicijativa zatim podrazumijeva određene klupsko-statutarne izmjene u cilju boljeg i demokratskijeg upravljanja Dinamom.

"Uz taj proces oko kluba, primjetna je demokratizacija samih navijača Dinama, BBB-ovaca i drugih. Više ne dominira obrazac traženja jakog vođe, iako neki još naginju tome, ali stvarnost funkcioniranja grupe pokazuje da je evoluirala. Vidjelo se to ranije po službenom, formalnom bojkotu – jer ovo sad je prije nešto kao spontani štrajk – demokratski izglasanom, umjesto voljom pojedinaca. A neki stari vođe BBB-a u međuvremenu se više nisu uspjeli nametnuti", kaže Josip.

Torcida kao civilno društvo

Hajduk, u splitskom i dalmatinskom kontekstu predstavljajući jedno od ključnih masovno-identifikacijskih uporišta, obilježen je sve intenzivnijim uplivom Torcide, njegove navijačke skupine. "BBB u Zagrebu predstavlja segment civilnog društva, dok Torcida u Splitu čini njegovu jezgru", rekao je za Deutsche Welle novinar "Slobodne Dalmacije", sociolog i publicist Damir Pilić, nekadašnji aktivni navijač Hajduka.

"Dijelom je tako zbog iznimne brojnosti i organiziranosti Torcide, dijelom zbog relativno slabo razvijenog ostatka civilne scene. Ali, generalno, takve skupine u Hrvatskoj osnažene su činjenicom da same funkcioniraju po demokratskim principima – predvodnici skupina biraju se na redovitim izborima, a važne odluke donose se većinom glasova predstavnika navijača – pa kao nevladine udruge sudjeluju i u političkom životu zemlje, kod pitanja vezanih za njihove klubove."

Torcida je uspjela i u nagovoru splitskih vlasti – prosvjedom ispred gradske vijećnice – da kreditom spase Hajduk od bankrota. Ishodište navijačke samosvijesti, kod skupina pri većim klubovima, Pilić nalazi u iskustvu otprije dva i pol desetljeća, kada su na tribinama masovno izražavani, među ostalim, pozivi na demokratizaciju Hrvatske. Pa, ako ta očekivanja i jesu na širem planu iznevjerena, u kolektivnoj memoriji čuva se otisak prvotnog efekta neposrednog aktivizma.

Represija u Kranjčevićevoj ulici

Društveno najliberalniji navijači ovdje, međutim, jesu oni Nogometnog kluba Zagreb, White Angels. Njih je jako malo, pa direktor kluba Dražen Medić lako nameće volju, čak i fizički napadajući navijače, a i igrače. Po ekscesnosti ga se uspoređuje s Mamićem, iako se Dinamov gazda neće lako odvažiti da nasrne na BBB. Ali, White Angels doktrinarno zagovaraju miroljubivost, socijalna i druga ljudska prava, demokraciju.

Mada su u lošem položaju, navijači Zagreba ne odustaju od svoje inicijative "Vratit ćemo Zagreb". Organiziraju tribine, izražavaju se transparentima koje im uprava nastoji kontrolirati pretresima na ulazu, a uništavaju im i najbezazlenije grafite i murale u prostoru stadiona u Kranjčevićevoj, da se anulira njihova prisutnost oko kluba. O tome smo porazgovarali s navijačem koji nam se predstavio kao Goran.

"Željeli smo se učlaniti u klub kao udrugu građana, ali nam je rečeno da to mogu samo roditelji onih koji igraju u nekoj od dobnih kategorija Zagreba. Niti statut nam nije dan na uvid, pa ne znamo što o tome tamo piše. Ali, jasno je da nas direktor ne podnosi, kao ni samu ideju o sudjelovanju navijača u životu kluba. Čak nas i rijetki prvotimci nakon utakmica pozdravljaju s oprezom, a teško da je to slučajno, igrači ne razmišljaju tako o navijačima", svjedoči nam Goran.

Klupski nogometni navijači u Hrvatskoj imaju jedan zajednički cilj, povrh nerijetko burnog suparništva koje ih razdvaja. Žele osloboditi klubove od uzurpacije onih kojima je osnovni motiv privatna materijalna korist. Nemaju širu političku potporu, ali su zavidno ustrajni, dok ih se u medijima prepoznaje najčešće kao huligane i rasiste. A bez sumnje, i mane bi navijača u praksi oslabile kad bi ih politička vlast uvažila i omogućila im zasluženu poziciju pri klubovima.