Natrag u Hrvatsku? Da, ali...
2. svibnja 2007Ostati ili se ipak vratiti – dilema je koja muči mnoge koji dulje vrijeme žive izvan svoje ili domovine svojih roditelja. Mnogi doseljenici se kad-tad suoče s ovim pitanjem, a kako mladi Hrvati koji su u Njemačkoj stekli akademsko zvanje razmišljaju o toj temi istražili su u zajedničkoj studiji Hravatski akademski savez u Njemačkoj i sveučilište Johanna Wolfganga Goethe u Frankfurtu na Majni. Istraživanje je trajalo dvije godine, a njegovi rezultati prošloga su tjedna prvi put i javno predstavljeni u Berlinu.
Rezultati «začuđujuće» dobri
Odljev mozgova (ili na engleskom brain drain) problem je koji muči mnoge zemlje, pa tako i Hrvatsku. Nakon završetka studija u Hrvatskoj brojni mladi ljudi u potrazi za poslom napuste zemlju. To je u razdoblju od 1990. do 2000. učinilo 900 hrvatskih znanstvenika. No, ima li i onih koji bi krenuli obrnutim putem? Želite li po završetku studija u Njemačkoj stečeno znanje staviti na raspolaganje Hrvatskoj, upitali su mlade Hrvate u Njemačkoj u zajedničkoj anketi Hrvatski akademski savez i Sveučilište Johanna Wolfganga Goethea u Frankfurtu na Majni. Istraživanje je trajalo dvije godine, a njegovi su rezultati iznenadili i same autore. «Rezultati su s moje strane začuđujuće dobri. Preko 80 posto anketiranih se izjasnilo pozitivno – da imaju interes, da iskazuju interes za povratak, bilo da se radi o kratkom povratku, preko studija ili možda trajnom povratku u Zagreb ili u Hrvatsku», kaže Siniša Kušić, znanstveni suradnik i docent na frankfurtskome sveučilištu.
Potencijal koji valja bolje iskoristiti
Anketa je otkrila da se gotovo polovina svih ispitanika već pobliža informiralo o mogućnostima povratka, a 40 posto ih je pokazalo zanimanje za osnutak vlastite tvrtke u Hrvatskoj. Autori studije kažu kako bi rezultati mogli biti od velike koristi hrvatskoj Vladi koja projektima poput Unity Through Knowledge (jedinstvo kroz znanje) Ministarstva znanosti i obrazovanja želi privući znanstvenike u Hrvatsku. Mijo Marić iz Hrvatskog akademskog saveza, na čiji je poticaj studija izrađena, iznosi daljnje ciljeve ispitivanja: «Želimo poticati Vladu, strukture u ministarstvima i privredu, jer su to potencijali koje bi trebali proaktivnije iskoristiti. Ako je Hrvatska suočena s ‹brain drainom›, znači odljevom mozgova, ako je istovremeno u sklopu integracijskih procesa nužno društvo znanja, trebat će Hrvatska visokoobrazovanih osoba. I taj bi potencijal u Njemačkoj, ipak je to najvća grupacija hrvatske dijaspore u Europi, trebali (bolje) iskoristiti.»
Vlada zainteresirana za podatke
Marićeva želja doprla je do odgovornih u Hrvatskoj. Ministarstvo znanosti i Ministarstvo vanjskih poslova – zainteresirani za podatke iz istraživanja – obratili su se autorima. Prvom studijom takve vrste u Njemačkoj obuhvaćeno je nešto više od 300 ispitanika iz cijele zemlje, prosječne dobi od nepunih 30 godina. Premda je provedena znanstvenom metodom anketnog upitnika, njezini rezultati nisu reprezentativni. Razloge objašnjava Siniša Kušić: «Nije mogla biti reprezentativna, jer nemamo točan broj znanstvenika u Njemačkoj, jer ni Hrvatska nema evidentiran točan broj naših znanstvenika koji žive izvan Hrvatske. I prema tome je teško bilo procijeniti. Znači, mi smo se služili raznim metodama da dođemo do jedne baze podataka u kojoj možemo procijeniti koliki je postotak ukupne baze znanstvenika u Njemačkoj. No, ja mislim da bi 300 anketiranih trebalo predstavljati tri do četiri posto znanstvenika i mladih visokoobrazovanih u Njemačkoj.»
Najveća prepreka loša gospodarska i politička situacija
Studija je ipak dala zanimljive odgovore na mnoštvo pitanja. Tako, na primjer, 40 posto mladih Hrvata u Njemačkoj studira ekonomiju, njih 65 posto smatra da je očuvanje i njegovanje hrvatske kulture jako važno, tri četvrtine ih redovito konzumira hrvatske medije, a 40 posto drži kako vrlo dobro usmeno vladaju hrvatskim jezikom. Ispitanici, koji si ne mogu zamisliti povratak u Hrvatsku, kao najveću prepreku navode lošu gospodarsku i političku situaciju. Koliko je povratak visokoobrazovanih kadrova u Hrvatsku osjetljiva tema pokazuju i dvojica mladića s fakultetom koji su osmislili i proveli studiju. «Ako dobijem interesantnu ponudu, mogu si zamisliti. Ovisi zbilja o ponudi i o interesantnom izazovu. Ne samo o činjenici da želim živjeti, mislim teško mi je i napustiti Berlin, moram i to reći iskreno. Ali radi zanimljivog poslovnog izazova ja ću se vratiti u Hrvatsku – da», poručuje Mijo Marić, a Siniša Kušić kaže: «Ja intenzivno razmišljam i mislim da u principu s jednom nogom već i jesam u Hrvatskoj. No, druga noga je ipak još ostala u Frankfurtu.»