NATO u 2009.godini proslavio 60 godina i primio Hrvatsku u članstvo
30. prosinca 2009“Dame i gospodo, uvaženi gosti, naš savez sada ima dvije nove zastave koje će se ovdje ispred glavnog stožera NATO podići po prvi put”, naglasio je glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer, 7.travnja kada je svečano podigunuta hrvatska zastava u nizu s ostalim zastavama članica. I to po engleskom abecednom redu, između zastave Kanade i Češke Republike. “28 saveznika je ujedinjeno u svojoj čvrstoj odlučnosti braniti sigurnost i teritorijalnu cjelovitost svake članice”, podvukao je Scheffer i dodao: “Albanija i Hrvatska su pokazale konstatno da su spremne preuzeti takav angažman i za uzvrat te zemlje mogu računati na solidarnost svojih saveznika”, istaknuo je Scheffer.
“Mi u Hrvatskoj smo ponosni što smo postigli jedan od dva vanjskopolitička cilja, a to je ulazak u NATO. Današnje podizanje hrvatskog barjaka među zastave zemalja članica NATO-a znači i konačnu potvrdu 19-godišnjeg rada u samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj na ostvarenju ovog cilja. Želim zahvaliti svim hrvatskim braniteljima koji su dali svoj život ali i svim naraštajima Hrvata koji su se borili za samostalnu i suverenu Hrvatsku i koji su htjeli Hrvatsku u asocijacijama zapadnoeuropskih demokracija I transatlanskih integracija. Ovo smo ostvarili”, rekao je u glavnom sjedištu NATO-a tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader.
“U NATO smo ušli jer dijelimo zajedničke vrijednosti s 27 zemalja koje su zajedno s nama u NATO-u, a te vrijednosti su sloboda, mir, demokracija, vladavina prava, ljudska prava i socijalno-tržišno gospodarstvo. Hrvatska je ponosna na ostvareno, ali tu ne možemo stati. Mi želimo ostvariti i onaj drugi cilj, a to je ulazak u Europsku uniju”, poručio je Ivo Sanader.
U trenutku kada je Hrvatska ušla u članstvo NATO saveza, bila je pod slovenskom blokadom pristupnih pregovora za članstvo u EU, a nekoliko tjedana prije ulaska u NATO izgledalo je da bi Slovenija mogla i oko hrvatskog članstva u NATO-u stvarati probleme. No na kraju sve se dobro završilo i navodno je cijelu stvar riješilo nekoliko telefonskih poziva iz glavnih gradova važnih i velikih članica NATO-a u Ljubljanu. Time su uklonjene su sumnje i možda neke negativne namjere pojedinih slovenskih političkih krugova da blokiraju Hrvatsku na putu u punopravno članstvo u NATO-u.
Hrvatska je preko svojih vodećih političara ulaskom u članstvo uputila i poruku svojim susjedima u susjedstvu: “Sigurno je da niti EU niti NATO neće biti kompletni ukoliko se u njihovom članstvu ne nađu i sve one zemlje koje ispune sve kriterije i uvjete kao što su to za NATO učunile Hrvatska i Albanija. Mislim da je današnji dan i podizanje hrvatske i albanske zastave, veliki poticaj i za naše susjede da nastave tim putem i da isto tako dođu do cilja, članstva u NATO savezu”, izjavio je u travnju u Bruxellesu Ivo Sanader.
Članstvo Hrvatske i Albanije bitno je prije svega za stabilnost i sigurnost u regiji jugoistočne Europe. “Proširenje NATO-a na Albaniju i Hrvatsku znači i bitno smanjenje prostora nestabilnosti. Svaka nova zemlja koja se priključi iz naše regije NATO-u ili Europskoj uniji, dodatno jača stabilnost, a jedino što je potrebno na jugoistoku Europe je trajna politička stabilnost koja je temelj za svaki daljnji napredak, kako ekonomski tako i prosperitet njihovih građana”, podvukao je Sanader i nastavio: “Ponosam sam na današnji dan kao mnogi hrvatski ljudi i idemo dalje kako bi ispunili I drugi cilj u što sam siguran”, zaključio je tadašnji premijer Republike Hrvatske Ivo Sanader.
Ulazak u članstvo NATO-a u Hrvatskoj bez oduševljenja
Glavne izazove Hrvatske kao nove članice u NATO savezu opisao je profesor Radovan Vukadinović: “Glavni izazovi su možda vezani uz unutarnju hrvatsku situaciju uz shvaćanje činjenice da je Hrvatska postala dio jednog velikog saveza. To je u hrvatskoj vanjskoj politici nešto potpuno novo. To je jedan događaj koga i nismo previše svjesni. Ako promatrate na koji način je to bilo dočekano i proslavljeno, onda je to bilo prilično nisko, bez velikih strasti i velikog oduševljenja. To je shvaćeno kako neka aktivnost koja se slučajno dogodila”, opisuje profesor Vukadinović i navodi primjer kako je jedan vodeći hrvatski dnevni list naveo toga dana kada je Hrvatska ušla u NATO, kako jedan političar ima veću plaću od predsjednika vlade Sanadera, a negdje na trećoj stranici bila je vijest ‘Hrvatska je ušla u NATO’.
“Hrvatska se prema NATO-u treba postaviti kao članica”
“To pokazuje naš unutarnji stav i mislim da je prije svega potrebnu tu raditi i shvatiti da mi imamo veće dužnosti, a da imamo i neka veća prava. A to je da se Hrvatska mora postaviti prema savezu kao članica, da mora shvatiti da ima mogućnosti djelovanja u toj organizaciji te da ima mogućnosti da kaže nešto o pitanjima i problemima. Lako je bilo kucati na vrata NATO-a i biti u NATO-ovom programu Partnerstvo za mir, međutim sada kada se sjedi u Vijeću NATO-a zajedno s drugima, tada hrvatski predstavnik mora izreći svoj stav i mora reći što misli o određenom pitanju, a to zahtjeva usklađenu, organiziranu politiku kod kuće koju, mislim još uvijek nema”, tvrdi profesor Radovan Vukadinović, direktor Atlanskog vijeća Hrvatske.
Hrvatska za Schefferova mandata u NATO-u
U 2009. godini svoj petogodišnji mandat glavnog tajnika NATO-a završio je Nizozemac Haap de Hoop Scheffer. I on će biti zapamćen, jer je upravo za vrijeme njegova mandata Hrvatska ušla u NATO. No osim toga, ovaj Nizozemac ostao je uglavnom bez velikih uspjeha. Možda jedini uspjeh je bio što je posvađane saveznike unutar NATO-a nakon rata u Iraku ponovno zbližio. NATO je tada bio teško pogođen. Scheffer je došao u misiju da iscijeljuje rane i u tome je uspio. No tu je i Afganistan. Premda je stanje u toj zemlji sve složenije, de Hoop Scheffer je uključio sve u ovu misiju. Akcija se čak proširila. "Scheffer je držao obitelj na okupu“, tvrdi njegov glanogovornik James Appathurai. Afganistan je tijekom Schefferova mandata bio ujedno i njegov najveći izazov. Zbog toga su svi ostali planovi došli premalo do izražaja, prije svega planovi za budućnost. Scheffer dobro zna da posljednji strateški plan saveza potječe iz 1999.godine, a to je bilo još prije terorističkih napada na New York i Washington. Pod Schefferovim vodstvom Savez je dobio dvije nove prinove – Hrvatsku i Albaniju. Osim toga u članstvo žele Ukrajina i Gruzija. Posebno opterećenje odnosa između NATO-a i Rusije bio je sukob u Gruziji u kolovozu 2008.godine. Tada su Scheffer i NATO jasno zauzeli stav protiv Rusije. Nakon toga vladalo je dugo vremena političko zatišje. U međuvremenu obje strane ponovno razgovaraju, no odnosi bi mogli biti bolji. NATO ima problema i s Europskom unijom. Nerijetko dolazi do prijepora oko ovlasti, primjerice u borbi protiv gusara. Osim toga, prema mišljenju mnogih Europljana, Scheffer se često stavljao na stranu SAD-a. Schefferov glasnogovornik je to otvoreno priznao. Scheffer žali što su odnosi između EU-a i NATO-a tako teški. "Puno se razgovara ali vlada politička ukočenost. Na taj način se rasipa novac poreznih obveznika, uočavamo neefikasnost i frustracije. Smatram da obje strane zbog toga trpe", poručio je Scheffer.
Schefferov savjet za budućnost
Za budućnost Jaap de Hoop Scheffer NATO savezu je dao jedan dobar savjet. Prije svega prestati biti dosadan: "NATO ne može više bez potpore parlamenata i javnosti. Bez toga nećemo više imati potrebna sredstva, vojska jednostavno više neće imati novaca”.
Na summitu NATO-a u Strasbourgu NATO je predstavio svojeg novog glavnog tajnika bivšeg danskog premijera Andersa Fogha Rasmussena. Na summitu članice su dogovorile da će NATO dobiti novu strategiju koju će pripremiti skupina stručnjaka. Dosadašnji koncept koji datira iz 1999. godine treba se preraditi i obnoviti, a njegovo usvajanje moguće je na idućem summitu NATO-a krajem 2010. u Lisabonu. I još jedna vijest iz Strasbourga: Francuska se ponovno vratila u zapovjedne strukture NATO-a nakon 43 godina izbivanja. NATO je ponovno spreman za dijalog s Rusijom. I na koncu, na summitu NATO-a odlučeno je da će se zaleđeni odnosi nakon ruske invazije u Gruziji ponovno uspostaviti na razini Vijeća NATO-Rusija.
Novi glavni tajnik NATO-a: Danac Ramussen
Za Rasmussena put do funkcije glavnog tajnika NATO-a nije bio jednostavan. Morao je dobiti potvrdu svih 28 zemalja članica. Dugo je Turska bila protiv, jer nije zaboravila Rasmussenovo ponašanje tijekom prijepora oko karikatura iz 2006.godine. Danske dnevne novine Jyllandsposten tada su prikazale proroka Muhameda među ostalim i s bombom u turbanu. Rasmussen se tada odbio ispričati, ukazujući na slobodu medija i slobodu mišljenja: “Ovo nije borba vrijednosti između kultura i religija već između prosvjetiteljstva i fundamentalizma, između demokracije i diktature, između slobode i tiranije. U takvoj borbi čovjek ne može biti neutralan”.
NATO-u treba snažan glavni tajnik
Da je Rasmussen, koji ima 56 godina, postao nasljednik Jaapa de Hoopa Scheffera, zahvaljuje prije svega Amerikancima. Tako je, kažu, predsjednik Obama bio taj koji je utjecao na Tursku da ipak popusti. Rasmussen u SAD-u uživa povjerenje, jer je 2003. poslao danske snage u Irak i u Afganistan. Svoju novu zadaću, ovaj danski političar sažeo je u jednoj rečenici: "Mislim da je dužnost glavnog tajnika NATO-a, da Savez predstavlja na snažan način."
Afganistan, odnosi s Rusijom i Europskom unijom, dijalog s mediteranskim zemljama, a prije svega s islamskim državama, nova strategija NATO-a, ali i proširenje te politika "otvorenih vrata" kao i izgledi da se za četiri godine povuku snage KFOR-a s Kosova - to je sažetak planova novog glavnog tajnika NATO-a Andersa Fogha Rasmussena.
Idući sastanak na vrhu NATO-a 2010.godine u Lisabonu
NATO će sastaviti skupinu stručnjaka koja bi dala svoje prijedloge u razradi novog strateškog koncepta. Tu skupinu od 12 stručnjaka predvodit će bivša američka ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright. Osim toga, NATO se otvara i za javnost. Tako će otvoriti javni forum za sve građane svih zemalja članica koji će se moći na stranicama NATO-a uključiti u javnu raspravu. Glavni tajnik je obećao da će obilaziti čak i vijećnice gradova u zemljama članicama kako bi upoznao građane sa strategijom i čuo njihova mišljenja i prijedloge. "Želim čuti mišljenja javnosti o tome što treba raditi NATO u budućnosti. Naime, dosadašnji koncept strategije NATO-a potječe još iz 1999. godine kada je on imao upola manje članica, a danas je NATO preuzeo misije koje su još prije deset godina bile nezamislive", objasnio je Rasmussen. Prema njegovom mišljenju, nova strategija NATO-a morala bi ići u pravcu da snage saveza postanu još fleksibilnije i da mogu još brže djelovati.
"Vijeće mudraca" u uskoj bi suradnji sa članicama i partnerima pripremilo prijedloge. Idućih tjedana stručnjaci će početi s obilaskom glavnih gradova članica gdje bi trebali saslušati sve prijedloge, pa i one nevladinih organizacija. Rasmussen novi koncept NATO-ove strategije namjerava predstaviti već ujesen 2010.godine na idućem sastanku na vrhu saveza koji je na programu u Lisabonu.
NATO i partneri šalju dodatnih 37.000 vojnika u Afganistan
NATO je godinu završio odlukom o slanju dodatnih snaga u Afganistan. 30.000 novih američkih i gotovo 7.000 dodatnih snaga saveznika i partnera bit će upućeni u Afganistan, gdje je glavni zadatak osim osiguranja zemlje obuka afganistanskih snaga sigurnosti i policije. Hrvatska za sada u Afganistanu ostaje sa svojih 300 vojnika ali će prestrukturiranjem povećati broj svojih timova za obuku afganistanskih vojnika i policije s tri na pet, a to je potvrdio i hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković na prosinačkom ministarskom sastaku NATO-a u Bruxellesu: „Da bismo promijenili broj vojnika potrebna je odluka Vlade i nakon toga dvotrećinska većina u Hrvatskom Saboru. Prerano je još o tome govoriti. Ono što u ovome trenutku znamo je da želimo osnažiti naš kontignent u Afganistanu i to na način da uložimo dodatne napore i da se orijentiramo prema obuci afganistanskih snaga sigurnosti i afganistanske policije. Stoga ćemo uskoro ići sa dva dodatna tima za obuku i mentoriranje afganistanske policije uz već postojeća tri koji se bave izobrazbom afganistanskih snaga sigurnost“, rekao je u Bruxellesu hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković.
I na koncu NATO savez je pozvao Crnu Goru da se uključi u program Akcijskog plana za članstvo (MAP), dok je Bosna i Hercegovina ostala na čekanju, jer je tek desetak zemalja među kojima je Turska i Hrvatska, koje su podržale da BiH dobije MAP još u prosincu.
Autor: Alen Legović, Bruxelles
Odg. ur.: N. Kreizer