NATO traži pravila za rat na internetu

Da ste kojim slučajem nekoga u NATO-u posljednjih godina pitali kakva pravila igre vrijede za rat koji se vodi na internetu, nitko o tome ne bi mogao puno reći. Naime, na zakonu, koji bi to pitanje trebao regulirati, radi se tek sada. Posljednjih mjeseci se u intenzivnim konzultacijama ministara obrane 28 zemalja-članica tog saveza, traga za ključnim aspektima koji bi na kraju bili obuhvaćeni sveobuhvatnom strategijom u skladu sa svim relevantnim međunarodnim konvencijama. Ako nacrt jednog takvog pravilnika bude gotov do rujna, međunarodna zajednica će po prvi puta imati savez zemalja sa definiranim pravilima ratovanja u „digitalnom dobu“.

„Saveznici žele pravila koja će biti u skladu s međunarodnim pravom“, kaže Christian Lifländer iz odjela za cyber obranu u sjedištu NATO-a. „Jasno da taj savez ne može donositi zakone, ali njezine članice to mogu, odnosno utvrđivati pravila po standardima koje propisuju međunarodni zakoni“, ističe Lifländer, posebno navodeći međunarodna pravila ratovanja (međunarodno humanitarno pravo – nekada nazivano ratno pravo).

Tastatura kao okidač

Zakoni o oružanim sukobima uređuju pravila, kada i kako može doći do rata i koji zakoni u ratnim sukobima vrijede. U biti ta pravila proizlaze iz međunarodnog humanitarnog prava. Ono definira tko su sudionici rata, a tko ne, ili kako se u skladu s međunarodnim konvencijama treba ophoditi s ratnim zarobljenicima. Sve države su u obvezi pridržavati se pravila te igre, ako dođe do sukoba s nekom drugom državom. Napadi na civile, njihovo vlasništvo, kao i na škole i bolnice, ne mogu se definirati kao vojni ciljevi.

Ako se postojeći zakoni i konvencije usklade s mogućnošću vođenja rata preko Interneta, države će moći računati na veću sigurnost u obrani od cyber napada, tvrdi Michael Schmidt, direktor Stockton centra za međunarodno pravo na američkom koledžu „Naval War“ . „Sama pomisao na činjenicu da je nejasno koja pravila igre vrijede na tom području, djeluje zbunjujuće. A ne bi smjelo biti tako, s obzirom na to da živimo u vremenima kada cyber napadi imaju središnju ulogu u oružanim sukobima.“

Izravna i neizravna prijetnja civilima

Uz to, danas se vojne operacije sve češće izvode digitalno. Ali većina zemalja i njihovi lideri do sada o tome nisu mnogo razmišljali. Ipak, i pored činjenice da neki cilj možda nije fizički uništen, posljedice cyber napada za civile mogu biti katastrofalne.

Laut Laurent Gisel, pravni savjetnik Međunarodnog Crvenog križa, podsjeća da su brojni stručnjaci još odavno počeli upozoravati na vrlo opasne scenarije, u kojima cyber napadi mogu ugroziti život velikog broja ljudi. Bilo da je riječ o kontroli brana, kemijskih ili nuklearnih postrojenja, sve to se može naći na meti napada. Čak i ciljani napad, koji bi trebao neutralizirati vojne potencijale neprijatelja, može dovesti do tzv. kolateralne štete, što znači i velikog broja civilnih žrtava.

U jednom takvom scenariju moglo bi doći do potpunog kolapsa u civilnom zračnom prometu, u slučaju isključivanja radarskog sistema pod izgovorom da je riječ o suprotstavljanju neprijatelju. „Na sreću do sada nismo imali napada u cyber prostoru, koji su doveli do fizičkog uništenja“, kaže Gisel. „Ipak, opravdano smo zabrinuti da bi se to moglo dogoditi.“

Pravo na samoobranu?

Doduše, prema članu 36. dodatnog protokola Ženevske konvencije, sve države su obvezne pridržavati se pravila i običaja rata, čak i ako se ukažu „nova vojna sredstva i oblici ratovanja“. Dvadeset vojnih i pravnih stručnjaka pozabavilo se tim problemom u proteklih nekoliko mjeseci i uz podršku NATO-a izradilo tzv. „Talijanski priručnik“.

Jedan od zaključaka do kojeg su došli, odnosi se na neophodnost primjene Međunarodnog humanitarnog prava i u digitalnom svijetu. Jer ratuje li se tenkovima i zrakoplovima ili računalima, ne mijenja bit problema. Civili moraju biti maksimalno zaštićeni, i u jednom i drugom slučaju.

Problematično je, međutim, tumačenje „pravila“ Ujedinjenih naroda u kontekstu opravdanosti cyber napada, odnosno kada su ovlaštenja prekoračena, upozorava Michael Schmidt. Ako je ratovanje u „digitalnom svijetu“ dovelo do fizičke štete, pravo na samoobranu se ne može dovesti u pitanje. Ali vrijedi li to pravilo i u slučaju cyber napada, koji nije doveo do stvarne štete? Mišljenja o tome su podijeljena. Schmidt smatra kako bi i u takvoj situaciji trebalo vrijediti pravo na samoobranu. „U biti je najvažnija ozbiljnost i težina neke operacije, nije uvijek presudno kakva je ili kolika šteta.“