NATO i istočna Europa

U vrijeme komunističke diktature i Varšavskog pakta u Rumunjskoj je bio popularan sljedeći vic: Od svih susjeda Rumunjskoj je lojalan samo jedan - Crno more. Izgleda da se to sada promijenilo. Aneksija Krima od strane Moskve i rat na istoku Ukrajine doveli su do nemira na jugoistoku Europe. Prije svega se Rumunjska osjeća ugroženom i zato se na samitu u Varšavi želi založiti da se NATO obaveže na jačanje svog jugoistočnog krila, slično kao što je to učinio u Poljskoj ili u baltičkim zemljama. Crno more je odavno "rusko more" što se uvijek iznova može čuti u Bukureštu.

NATO ozbiljno shvaća potrebe svojih članica s jugoistoka Europe. To ne pokazuje samo najavljena nazočnost 4.000 vojnika na Baltiku i u Poljskoj. U Varšavi bi se trebala odobriti "odluka po mjeri" za regiju jugoistočne Europe, rekao je glavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza Jens Stoltenberg. Na samitu bi trebala pasti odluka da se proturaketni sustav na jugu Rumunjske stavi pod kontrolu NATO-a ali i odluka o osnivanju jedne multinacionalne postrojbe u toj zemlji.

Prijeti li ponovna militarizacija?

U razgovoru za DW njemački general Heinrich Brauss, zadužen u Međunarodnom štabu NATO-a za obrambenu politiku i planiranje organizacije vojske, pogodio je u srž problema. "Naša strategija zastrašivanja je, da se poslužimo jezikom NATO-a, usmjerena na 360 stupnjeva. Dakle na istok, jug ali i na jugoistok", rekao je Brauss i dodao kako je jasno da je prostor Baltika od velikog značaja, ali je isto tako jasno da "Crno more ne može i ne smije biti more kojim dominiraju Rusi".

Katarzyna Kubiak i Wolfgang Richter, stručnjaci za sigurnost iz njemačke Zaklade za znanost i politiku, su u intervjuu za DW pojasnili strategiju NATO-a u istočnoj Europi. "Ne možemo isključiti mogućnost da se pripreme za postavljanje proturaketnog štita u Rumunjskoj i Poljskoj promatraju u kontekstu mjera zaštite NATO-ovih partnera na istoku Europe, prije svega da se to tako vidi u Rusiji i zemljama u kojima se postavljaju proturaketni štitovi. Konceptualno jedno s drugim nema nikakve veze, iako vremensko poklapanje sugerira nešto sasvim drugo", smatraju stručnjaci.

Kada bi iz Varšave bio odaslan i najmanji signal naoružavanja ili pokretanja postrojbi na prostoru Baltika, morali bismo se pribojavati ponovne militarizacije granica između NATO-a i Rusije, uvjereni su Kubiak i Richter. "Onda doduše ne bismo bili u Hladnom ratu, ali bi nestabilnost dalje rasla i moglo bi doći do nove podjele Europe."

"Sve je na Rusiji"

Wolfgang Ischinger, predsjedavajući Sigurnosne konferencije u Münchenu, je prilikom susreta sa stranim novinarima u Berlinu branio strategiju NATO-a u istočnoj Europi. On ističe da prijeteću situaciju za partnere s istoka Europe, koja je nastala uslijed događaja u Ukrajini i cijeloj toj regiji, nije prouzrokovao NATO. Moskva, po njegovim riječima, koristi ogromnu propagandnu mašineriju i "propagandne argumente". NATO je, dodaje Ischinger, na sigurnosne potrebe zemalja istočne Europe regirao "po mjeri". Četiri postrojbe u Poljskoj i na Baltiku nisu proturječne sporazumu između NATO-a i Rusije.

Ischinger od samita u Varšavi priželjkuje "uvjerljivo potvrđivanje mjera povjerenja" u pravcu Moskve. On međutim od ruske strane očekuje suzdržanost: "Rusija ne smije reagirati pretjerano na primjerene mjere NATO-a i ne smije sama pokretati spiralu naoružavanja. Na Rusiji je da prihvati ponudu za suradnju sa Sjevernoatlantskim savezom. "

Na samitu će se NATO baviti još jednom temom. Pored odluka koje su najavljene kao "povijesne", očekuje se i jasan znak od Velike Britanije nakon Brexita. Ne pribojavaju se samo zemlje istočne Europe da bi mogući izlazak Velike Britanije iz EU-a oslabio pozicije NATO-a na Istoku. Vlada u Londonu ne smije sebe samu izolirati i ne bi bilo dobro da odustane od svoje važne uloge u NATO-u. Slabljenje Sjevernoatlantskog saveza bio bi pogrešan signal odaslan sa samita u Varšavi i relativizirao bi sve važne odluke.