Nasukani u "džungli" Balkana

Više od 150 ljudi se krije u „džungli“ – u gustom raslinju pored željezničke pruge koja povezuje srpski granični grad Šid s Hrvatskom. Većina se već pokušavala dokopati srednje Europe, uz pomoć krijumčara, sami ili u grupama, kao slijepi putnici na kamionima ili teretnim vlakovima.

Na prvi pogled izgleda jednostavno: samo treba slijediti tračnice. Ali, taj put je opasan – dvoje ljudi je već stradalo tako što ih je pregazio vlak dok su spavali na pruzi.

Pukotina u konstrukciji mosta kroz koju curi voda služi Ibrahimu iz Afganistana kao zamjena za tuš. I druge izbjeglice iz „džungle“ žive u nemogućim uvjetima: nema ni kupaonice, ni zahoda. Zapravo, nema ničega...

Ima i ljudi koji pokušavaju pomoći. Njihova inicijativa se zove No Name Kitchen (Kuhinja bez imena) i donose doručak u kamp. Vlasti Srbije ne pružaju nikakvu pomoć ljudima u kampu.

Topli obrok je u „džungli“ prava rijetkost. Život stanovnika kampa protječe u znaku gladi, odricanja i svakodnevnog nasilja.

I Dragan (sredina) iz Makedonije, krije se u šumama u blizini Šida. Kao i druge izbjeglice, on se pokušava probiti do središnje Europe. Među stotinama Sirijaca i Afganistanaca, Dragan je – zajedno s jednim supatnikom iz Kine – ovdje pravi kuriozitet.

Afganistanski tražitelji azila provode vrijeme na krovu jedne napuštene tvornice. Čekanje na novi pokušaj da se nekako stigne dalje, često je mučno.

Jedna izbjeglica, jedan teretni vlak, jedna mogućnost. Za nekoliko trenutaka ovaj čovjek će se sakriti u jednom od vagona, u nadi de će nekako stići do Hrvatske i odatle u neku drugu europsku zemlju.

Oni koji mogu platiti, pokušavaju se taksijem prebaciti kroz Hrvatsku – cijena vožnje do jedne zapadnoeuropske zemlje je 1.200 eura.

Jadali, 22-godišnjak iz Afganistana, upravo se vratio u Šid. Prilikom posljednjeg pokušaja da ilegalno pređe granicu, uhvaćen je u Hrvatskoj gdje je dva dana proveo u zatvoru. Kaže da su se hrvatske vlasti loše ponašale prema njemu. Autor: Dimitris Tosidis