Najveći gubitnik je narod Venezuele
25. veljače 2019
6. 6. 1944. Taj dan je označio početak kraja Drugog svjetskog rata u Europi. Prije 75 godina savezničke trupe su se iskrcale u Normandiji (operacija poznata kao Dan D ili D-Day, nap. red.), nešto manje od godinu dana kasnije rat je završen. Juan Guaidó je 23. veljače proglasio Danom D za Venezuelu, rekao je da je to dan kada će humanitarna pomoć u svakom slučaju stići u tu južnoameričku zemlju i dodao da se bliži smjena vlasti u Venezueli. Dva dana kasnije se može reći da se nije dogodilo ništa od onoga što je Guaidó najavio.
Blago rečeno, prilično je nes(p)retno povlačiti takve historijske paralele za „Dan odluke“ kao što je to učinio Guaidó. Humanitarna pomoć u Kolumbiji, Brazilu i na otoku Curaçao nosila je oznaku "Made in the USA" i već zbog toga je u pravom smislu te riječi bila predložak za otrovnu propagandu predsjednika Nicolása Madura. Ključnu ulogu u promjeni vlasti igra i igrala je – vojska. Tijekom toga dana 23. 2. su doduše deseci vojnika dezertirali iz redova venezuelske vojske, a Guaidó je to svom snagom koristio na društvenim mrežama – ali samoprozvanom prijelaznom predsjedniku ipak nije uspjelo ono što si je prije toga zamislio po vrlo nerealističnom scenariju.
Guaidóve nade u mirni happy-end ne ispunjavaju se…
A po tom scenariju bi vojnici, već pri pogledu na ljude u bijelim majicama koji protestiraju, u tren oka prešli iz Madurovog u Guaidóv tabor pritom se nadajući da će se držati obećane amnestije. Blokiranje ulaska humanitarne pomoći u zemlju je zločin protiv čovječnosti, rekao je Juan Guaidó u intervjuu za DW – kako bi povećao pritisak na vojsku, ali bez uspjeha.
U svojoj prvoj reakciji nakon propasti njegovog plana, Guaidó je na Twitteru napisao kako se otvorenim mora držati sve opcije – i time je fatalno podsjetio na retoriku američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je rekao da su u Venezueli „sve opcije na stolu“. Nešto kasnije je Guaidó ipak ublažio tu izjavu i apelirao na diplomatsko rješenje uz pomoć međunarodne zajednice, formiranje prijelazne vlade i održavanje slobodnih izbora. Ali svejedno je i dalje u zraku ostala (moguća) opcija američke intervencije. I Guaidó je - razumljivo – nervozan. U ponedjeljak (25. 2.) namjerava sudjelovati na sastanku Lima-skupine u Bogoti. U toj je skupini i Kolumbija, znači upravo ona zemlja s kojom je Maduro upravo raskinuo sve diplomatske veze.
Zbog toga je teško zamislivo da će Venezuela reagirati na bilo koji prijedlog posredničke skupine. A tu je onda još i pitanje što će se dogoditi s Guaidóm nakon što se vrati u Caracas. Svojim zapaženim medijskim nastupom u petak na dobrotvornom koncertu "Venezuela Live Aid" samoprozvani je prijelazni predsjednik objasnio svjetskoj javnosti da ga uopće ne brine zabrana izlaska iz zemlje koja mu je izrečena. A to bi mu se moglo vratiti kao bumerang.
Zastrašujuće slike s granice razotkrivaju Madura
Ali i Nicolás Maduro je gubitnik prošle subote. Čovjek koji je punih usta najavio kako je buna propala, čovjek koji je svoj nadaleko poznati antiimperijalistički vokabular koristio kako bi ismijao pošiljke humanitarne pomoći, a svog protivnika Guaidóa prikazao kao klauna i marionetu vlade SAD-a. Borba za moć je uvijek i borba slikama, pogotovo kada (kao u subotu) cijeli svijet prati zbivanja iz Venezuele – a u sjećanju će ostati mrtvi na granici prema Brazilu, dragovoljci koji plaču i bježe od suzavca, konvoji humanitarne pomoću koje guta vatra…
Maduro je naredio da se puca po vlastitom narodu, za svoju propagandu je žrtvovao odnose prema susjednoj Kolumbiji koja je bez okolišanja primila više od milijun venezuelskih izbjeglica i još je povećao podjele unutar venezuelskog društva, ako je to uopće moguće. S jedne strane je mali dio koji mu je vjeran zbog vjere u revoluciju ili zbog financijske ovisnosti. S druge je strane većina koja gladuje, koja ne dobiva liječničku pomoć (ranjeni na granici prema Brazilu nisu mogli biti liječeni u venezuelskim bolnicama) i koja svakodnevno u tisućama napušta zemlju zbog bezperspektivnosti u zemlji koja ima najveće zalihe nafte na svijetu.
Stanovništvo Venezuele je zato najveći gubitnik sukoba oko vlasti. Jer, diplomatsko rješenje je nakon subotnjih događaja još dalje. Ako američki ministar vanjskih poslova Mike Pompeo misli da je vrijeme da podupre venezuelsko stanovništvo, ono bi trebalo biti više zabrinuto, a ne veseliti se pomoći iz Washintgona. Vojna intervencija SAD-a od ove subote u najmanju ruku nije postala manje vjerojatna. Moguće je da je 23. veljače bio stvarno Dan D: dan odluke da mirna smjena vlasti u Venezueli nije moguća.