Porez na nekretnine: "Jedna prilično razvodnjena bevanda"

Enormno poskupjeli stambeni prostori za kupnju i podstanarski najam u Hrvatskoj, jedan su od razloga najavljenih vladinih fiskalnih intervencija u pripadajuće tržište. Drugi je njezin motiv svakako i javnoproračunski prihod, ali to je manje intrigantno pitanje. Što se onoga prvog tiče, o mogućim efektima jačeg oporezivanja nekretnina, to je predmet burne rasprave u hrvatskoj javnosti otkako su nove mjere prije nekoliko dana prezentirane. One bi mogle zahvatiti pogolem broj vlasnika stanova, ali i kuća za odmor, pa je interes u vezi s tim velik.

Mladima u Hrvatskoj, ili općenito onima koji još nemaju svoju prvu nekretninu, danas tako ne predstavlja izazov samo razmišljanje o stjecanju vlastitog prostora. U gradovima je pothvat već i nalaženje podstanarske adrese za podnošljivu cijenu. Od 2018. godine cijena četvornog metra za prodaju skočila je 62 posto – najviše u Europskoj uniji. Ne slučajno, jer rast stabilnim održava turističko tržište s kratkoročnim najmom velikog broja stambenih jedinica. Stoga ogroman broj domaćih i stranih kupaca, s druge strane, zadržava svoju nekretninu praznom, kao oblik ulaganja viška novca radi očuvanja vrijednosti.

Turistifikacija i financijalizacija stambenog sektora

Bilo to zbog štednje ili rente, činjenica neoporezivanja otežala je življenje svima koji nemaju nekretnine. Došlo se i do 40 postotaka ukupnog stambenog fonda u RH koji se ne koristi za stanovanje. Državni zavod za statistiku navodi 600 tisuća jedinica kao prazne. Vlasnicima, od kojih su mnogi u posjedu većeg broja nekretnina, dosad je ekonomska politika išla bezrezervno na ruku. No svi će oni ubuduće plaćati osjetan porez na nekretnine, ranije u RH nepoznat, mada se o njegovom izgledu još vodi diskusija.

„Kako god to izgledalo, bojim se da će biti uvedeno najmanje pet godina prekasno“, rekao je za DW Gojko Bežovan, profesor socijalne politike na Pravnom fakultetu u Zagrebu. On je već sudjelovao i u izradi EU-politika stanovanja, organizirajući izvještaje iz RH, dok su teme bile npr. turistifikacija i financijalizacija stambenog sektora. „Ipak, u Hrvatskoj sam imao nadalje problema s prezentiranjem preporuka koje su proistekle iz toga", kaže on, „premda su i danas relevantne. No učinci još uvijek nepripremljenog oporezivanja nekretnina su svejedno teško predvidivi, tako da nisam optimist."

„Turistifikacija i financijalizacija, znači, kratkoročno iznajmljivanje ili držanje prostora praznim radi osiguravanja ušteđevine, doveli su u pitanje i kvalitetu života u ogromnom broju stambenih zgrada. Nema više ni kućnog reda ni regulacije obaveza vlasnika. Osim toga, neće biti dovoljno da se vlasnike stanova u kojima se ne stanuje, samo oporezuje. Vlada bi morala povrh toga subvencionirati stanove za podstanarstvo. Ali u našoj politici tema podstanarstva ne postoji! Imate čitave obitelji u malenim, nedostatnim stanovima, ali koje plaćaju više nego trećinom svog prihoda“, napominje Bežovan.

Skupljači kestenja pod većim pritiskom nego crnoburzijanci

„Pitanje je stoga što vlada može i mora učiniti za te ljude koji nisu krivi za tolika nesnosna tržišna iskušenja“, dodao je ovaj stručnjak za stambenu politiku, zacijelo najupućeniji u Hrvatskoj. Uz pretpostavku da je ideja o brzoj gradnji nedostajućih stanova čista iluzija, on se potom osvrnuo na pitanje smještaja stranih radnika. Poznato je da u prosjeku u RH stanuju u krajnje nehumanim uvjetima, ali vlada promiče zamisao o budućoj regulaciji njihova položaja kroz – odluku susjedstva o prihvatljivosti dotične, konkretne situacije u neposrednoj blizini. A ne pomoću npr. državne inspekcije.

„Te iznajmljivače ne diraju, ali zato gone ljude koji u prirodi bez dozvole skupljaju kestenje! To nije ništa drugo nego legalizacija crnog tržišta. Strani radnici oštećuju se i na druge načine, ali što se tiče problematike stanovanja, mi generalno nemamo kulturu najma stanova. Ne znamo da postoje prava obje strane, ne samo jedne. Kad je tema stanovanja posrijedi, naši mediji eksponiraju samo trgovce nekretninama koji ne spominju turistifikaciju ni financijalizaciju. A zemlja nam se doslovce raskolila po tome što negdje nekretnina vrijedi basnoslovno, a negdje mizerno", drži Bežovan.

„Vrijeme je da se kaže da svi zajedno održavamo ukupnu javnu infrastrukturu za one čije se nekretnine uopće ne koriste za stanovanje, ili čak za one koji peru novac kroz trgovanje nekretninama“, zaključio je Gojko Bežovan. Njegov akademski kolega Luka Brkić, politekonomist sa Sveučilišta Libertas u Zagrebu, pak, mišljenja je da je uvođenje poreza na nekretnine preskroman zahvat, i da treba ciljati šire i više od toga. On zagovara žešće oporezivanje bogatstva generalno, jer su u RH toga uglavnom pošteđeni svi oblici imovine i zarade, pa se i najviše plaće opterećuju porezom relativno malo.

Prilično razvodnjena bevanda umjesto više fiskalne pravednosti

Paralelno, ta se država ističe gotovo rekordnim oporezivanjem potrošnje – znači, najširih slojeva – u okviru EU. „Preočito je da najugroženiji daju okosnicu poreznog državnog prihoda, dok bi ciljanje bogatstva omogućilo puno veću razinu fiskalne pravednosti. PDV je najgori instrument za oslanjanje glavnine fiskalnog sustava, jer je regresivan i prociklički. Tako da intenciju najavljenog oporezivanja vidim načelno dobrom, iako se boljim da će rješenja ispasti polovična. No ovo sadašnje nije održivo, da ljudi legalno plaćaju paušal za iznajmljivanje, a ne po ostvarenom prihodu“, smatra Brkić.

„Više poreza se uzimalo na zaradu preko Studentskog servisa“, ironično je dometnuo, ocjenjujući da je rano za obuhvatnije prosudbe najavljenih mjera. „Prije bih očekivao da će ispasti jedna prilično razvodnjena bevanda, jer bi odlučnije fiskalne intervencije zahvatile stotine tisuća ljudi, tj. birača. A bliže se novi izbori, ovaj put oni predsjednički“, istaknuo je Luka Brkić.