Nacrt za projekt njemačko-poljskog pomirenja
17. lipnja 2021
1991. Europa se nalazila na prekretnici: Njemačka je ujedinjena, a Poljska se nakon 40 godina komunističke diktature ponovno vraća u društvo demokratskih zemalja koje naginju Zapadu. Usprkos tomu je nepovjerenje između dva susjeda zbog povijesnih iskustava veliko.
Gotovo svaka obitelj u Poljskoj ima nekoga tko je stradao tijekom njemačke okupacije od 1939. do 1945. Međusobni sporazum o definitivnom protoku zajedničke granice je isto tako star tek nekoliko mjeseci.
Za Janusza Reitera, bivšeg njemačkog veleposlanika, je dan kada je potpisan Sporazum o dobrom susjedstvu, usprkos tomu što se dogodio usred ionako uzbudljivog razdoblja, bio nešto posebno. On je sudjelovao u pripremi ovog povijesnog dokumenta i nalazi se na mnogim fotografijama u društvu političkih veličina poput tadašnjih i bivših kancelara Helmuta Kohla i Willyja Brandta kao i buduće kancelarke Angele Merkel.
Reiter istodobno podsjeća na to da su pregovori o ovom sporazumu bili dugi i naporni. „Mi smo bili svjesni različitih interesa na obje strane. No sve se odvijalo u atmosferi povjerenja i uvjerenja da nitko neće drugu stranu pokušati zakinuti", sjeća se Reiter.
Poljska, Njemačka i Europa
Sporno pitanje je bila želja Poljske da se u Sporazum unese i pravo ove zemlje na članstvo u Europskoj zajednici, preteči Europske unije. Njemačka je doduše bila spremna Poljsku podržati u ovom naumu, ali to nije htjela učiniti bez konzultacije sa svojim europskim partnerima. Zato u sporazumu i stoji vrlo oprezna formulacija koja govori o „vođenju Poljske ka članstvu u EZ-u". Poljska je nakon 13 godina, 2004. i postala punopravnom članicom tada već EU-a.
Tadašnji poljski premijer Jan Krzystof Bielecki se prisjeća potpisivanja Sporazuma u društvu Helmuta Kohla. Za DW govori kako je između Kohla i njega usprkos mnogim razlikama, pa i generacijskim, zavladalo povjerenje.
„Kohl nije bio netko s kim se odmah moglo sklopiti prijateljstvo. Prvo je trebalo nastati povjerenje", kaže Bielecki. On se prisjeća kako je na večeri kojoj su prisustvovali on, Kohl i sa strane EZ-a belgijski premijer Wilfried Martens, pala i posljednja brana. „Kohl se izgleda bavio mnome jer mi je poklonio kopačke. Kohl je znao koji broj nosim", prisjeća se Bielecki.
On priča o tomu kako je razlika između poljske i njemačke strane bila i u tomu što su Poljaci htjeli sve imati napismeno dok su Nijemci polagali veliku važnost povjerenju.
Danas je bivši političar ponosan na Sporazum o dobrom susjedstvu. Prema njemu, ovaj dokument je omogućio mnogo toga što je u kasnijim godinama pokrenuto, poput zajedničkog njemačko-poljskog rada s mladima. „Najvažniji je početak", kaže bivši premijer.
Remek-djelo diplomacije
S njemačke strane je kratko prije četvrte od šest rundi pregovora o Sporazumu Wilhelm Höynick preuzeo vođenje pregovora. Njemu je bilo važno da obje strane ovaj dokument smatraju uspjehom. No istodobno je bio svjestan da ovaj sporazum ne može riješiti sva otvorena pitanja njemačko-poljskih odnosa. No usprkos tomu: „Sporazum pripada među remek-djela međunarodne diplomacije", kaže ovaj bivši diplomat za DW.
Jednog se ovaj, danas 88-godišnji diplomat prisjeća s nelagodom: „S poljske strane su svi govorili tečno njemački. S naše strane nitko nije znao poljski", kaže Höynick.
Posebno problematična je bila želja poljske strane da se u Sporazum uvede pojam „poljske manjine" u Njemačkoj. Höynick danas otpor njemačke strane objašnjava tadašnjim snažnim useljavanjem iz Turske i bojazni da bi se mogla razviti rasprava i o definiranju Turaka u Njemačkoj etničkom manjinom.
Dvojbe na obje strane
Höynick je danas malo razočaran što se njemačko-poljski odnosi nisu još intenzivnije razvili u pozitivnom smjeru.Uvijek iznova je bilo razočaranja, ali to je, kako kaže, s obzirom na tešku prošlost, nekako i razumljivo.
No optimizam tadašnjih aktera pomalo baca u drugi plan činjenicu da su već tada mnogi sa skepsom gledali na ovaj sporazum. S njemačke strane su Helmutu Kohlu posebice predstavnici protjeranih Nijemaca koji su poslije Drugog svjetskog rata bili prisiljeni napustiti bivša njemačka područja koja su se sada nalazila u okviru Poljske, vršili pritisak. „Šlezija je naša", stajalo je tada na transparentima preko puta sjedišta vlade u Bonnu. S poljske strane su mnogi s nelagodom prihvatili iznenada naraslog susjeda sa zapada.
I danas je njemačko-poljska prošlost puna sukoba otežavajući čimbenik u odnosima dviju zemalja. S poljske strane uvijek iznova dolaze prijetnje zahtjevima za reparaciju ratnih šteta. S njemačke strane se uvijek iznova čuju prijetnje za otvaranjem pitanje protoka granica.
„Mislim da moramo raditi dalje sve dok ne dođe pravi trenutak za zajednički pogled prema prošlosti i u budućnost", zaključuje Höynick.