Nacionalizmi u europskoj čekaonici
25. svibnja 2012Građani Srbije su 20. svibnja za predsjednika izabrali čovjeka koji je ranije bio poznat kao ekstremist i protivnik europskih integracija. Tomislava Nikolića. On pak sad obećava da će nastaviti voditi politiku približavanja Srbije EU-u. No beogradski novinar Saša Ilić sumnja u Nikolićevu vjerodostojnost: "Njegova politika bit će na kraju nastavak njegova dosadašnjeg držanja. Na to upućuje njegova prošlost člana dobrovoljne garde Vojislava Šešelja. On je sudjelovao u ratnim djelovanjima u Hrvatskoj te se zauzimao za Ratka Mladića i Veliku Srbiju", obrazložio je Ilić svoje gledište na konferenciji "Nacionalizam i populizam u južnoj Europi" održanoj ovog tjedna (22-23.5.2012) u Tutzingu kod Münchena. Konferenciju su organizirali Društvo jugoistočna Europa (Südosteuropa Geselschaft), Evangelička akademija iz Tutzinga i prevodilačka mreža "TRADUKI".
Velikoalbanski gospodarski protekcionizam
Ilić kritizira i dosadašnjeg proeuropskog predsjednika Borisa Tadića koji nikad nije bio spreman učiniti ustupke kod pitanja Kosova. Srbija se i dalje protivi priznati neovisnost svoje nekadašnje pokrajine. Ovakvim svojim stajalištem Tadić je svježim održavao nacionalističke osjećaje. Srpski su intelektualci odavno upozorili da će ovakva politika jednom društvo u Srbiji odvesti još više u desno, upozorava Ilić. Ovaj izdavač kulturnog lista "Beton" spada u još uvijek malu skupinu u srpskom društvu koja prihvaća neovisnost Kosova i koja se zalaže za približavanje Albancima.
U mnogim državama jugoistočne Europe obećanja koja upućuju populistički pokreti poprimaju gotovo fantastične dimenzije. U Albaniji novoutemeljen Crno-crveni savez (Aleanca Kuqezi) želi podijeliti albanske putovnice svim Albancima na Kosovu, u Makedoniji, južnoj Srbiji i Crnoj Gori, te pokušava uspostaviti velikoalbanski gospodarski protekcionizam. Slične ciljeve ima i kosovski pokret "Vetëvendosja" (Samoodređenje), koji je u međuvremenu zastupljen i u parlamentu.
Oba ova pokreta uživaju veliku podršku među mladim Albancima, zahvaljujući vrlo djelotvornom korištenju društvenih mreža na internetu, objašnjava Stephanie Schwandner-Sievers sa Sveučilišta Roehampton u Londonu. "Velikoalbanski nacionalizam odjednom se smatra mladim, lijepim i seksipilnim te ga se često agresivno promiče uz pomoć modernih sredstava", tvrdi ova stručnjakinja za Albaniju. Crveno-crni savez u Albaniji je u samo nekoliko mjeseci okupio više od 80.000 poklonika na Facebooku. Najveća albanska oporbena stranka, Socijalistička stranka, za usporedbu, na Facebooku ima tek jedva 29.000 poklonika.
Koliko je internet važan za popularnost ekstremista pokazuje i slučaj iz jedne zemlje koja je već članica EU-a. Uspon ultradesničarske mađarske stranke Jobbik koja je zadnje dvije godine i u vladi. "Stranka se etablirala u medijima tematiziranjem kriminala među Romima", kaže znanstvenik s Visoke upravne škole u Speyeru Aron Buzogany. No on ističe da je Jobbik samo potaknuo osjećaje koji su već dugo tinjali u društvu.
Novootkriveni heroj u BiH
Mistični elementi i isticanje jedinstva nacije - ove karakteristike Jobbika u Mađarskoj mogu se naći i kod populističkih pokreta u zemljama jugoistočne Europe. Armina Omerika, koja se na Sveučilištu u Bochumu bavi pitanjima islama upozorava i na novu pojavu među muslimanima neofundamentalistima u Bosni i Hercegovini. Tako na primjer, dok su selafije prije uvijek propovijedali univerzalni islam, u zadnje su se vrijeme oni pretvorili u važne nositelje etničko-nacionalnog diskursa. "Svoj nekadašnji omiljeni cilj napada, a to je bio glavni predstavnik bosanskih muslimana Mustafa Cerić, sad štuju kao velikog sina bošnjačke nacije", kaže Armina Omerika.
Ekstremističke stranke ostavljaju traga na cjelokupnoj političkoj pozornici neke zemlje, upozorava profesor sa Sveučilišta Duisburg-Essen Heinz-Jürgen Axt. "Što je veći utjecaj ekstremnih stranaka to je veća mogućnost da će etablirane stranke posegnuti za sredstvima i pristašama ekstremista."
Sve dok građanima u gospodarskom smislu dobro ide, desničarski osjećaji ostaju sakriveni. No opasnost da u sljedećoj krizi isplivaju populisti je velika. Od toga nije sigurna ni Njemačka, upozorava Heinz-Jürgen Axt. "Njemačka politika mora svojim građanima objasniti zbog čega je u sadašnjoj situaciji nužna pomoć za Grčku, Portugal, Španjolsku i Italiju." On smatra kako se samo pravovaljanim informiranjem može izbjeći da populisti u Njemačkoj ne iskoriste teme kao što su na primjer pružanje pomoći zemljama u teškoćama i financijski transferi.