Na redu je Libija
Najprije dobra vijest: 10.000 zračnih napada pokazuju rezultate. Koalicija protiv Islamske države je vratila pod svoju kontrolu velika područja u Iraku i Siriji, a još je važnije da su pod kontrolom gradovi poput Tikrita i Ramadija u Iraku ili Kobanea na sirijsko-turskoj granici. Tamo se ulažu veliki napori u obnovu infrastrukture, čišćenje mina, ponovno osposobljavanje škola. Loša vijest je da koalicija sve to i još puno više mora napraviti i u Libiji ako želi definitivno uništiti Islamsku državu.
U iščekivanju vlade nacionalnog jedinstva
Strategija koalicije predvođene Sjedinjenim Američkim Državama zasigurno nije savršena. Tako na primjer nema angažmana kopnenih jedinica. A stanje u Siriji je toliko složeno da je još daleko trenutak kada će se može reći "mission accomplished“ (misija okončana). Međutim, kombinacija zračnih napada i domaćih jedinica na terenu koje obučavaju instruktori koalicije, funkcionira ipak toliko dobro da se mnogi borci Islamske države povlače prema Libiji. Tamo zatiču zemlju u kaosu i plodno tlo za svoje djelovanje. Osim toga, na raspolaganju su im financijski izvori, pogotovo zahvaljujući trgovini ljudima. A ako sve bude išlo kao do sada, uskoro bi mogli preuzeti kontrolu i nad velikim nalazištima nafte.
Plan koalicije je da što prije osoviti na noge vladu nacionalnog jedinstva u Libiji kako bi se zaustavilo kobno rascjepkavanje zemlje. Američki ministar vanjskih poslova John Kerry je u Rimu izrazio optimizam i rekao da će takva vlada uskoro biti formirana. Iza kulisa, međutim, Britanci, Talijani i ostali naveliko raspravljaju o vojnoj operaciji. Jer nemaju izbora.
Bez obzira radilo se o potpori libijskoj vladi ili akciji pod zastavom Ujedinjenih naroda, recept uspješnog suzbijanja Islamske države može funkcionirati samo kao što je bio slučaj u Siriji i Iraku. Libija bi zbog svoje složenosti čak mogla predstavljati sasvim novi, još veći izazov: tamo ne postoji jedinstvena vojska koju bi netko mogao obučavati, ali zato postoje brojne sukobljene grupacije koje tonu u sve veće neprijateljstvo, ne postoji državna infrastruktura na koju bi se koalicija mogla osloniti.
Veliki ulog za Europu
Ali ni okretanje glave u stranu nije rješenje. Jer ono što je u Libiji na kocki može za Europu biti još opasnije nego situacija u Siriji. Što je potencijalnih 17 milijuna izbjeglica iz Sirije prema afričkom kontinentu s milijardu ljudi? Već sada Libiju koriste kao vrata svi oni koji žele pobjeći od teškog siromaštva, rata ili diktature. Čim dođe proljeće, krijumčarski brodovi s migrantima otisnut će se s libijske obale.
To znači da će, s novom jedinstvenom libijskom vladom ili bez nje, koalicija uskoro morati da otvoriti novo bojište protiv Islamske države. Na summitu ministara vanjskih poslova u Rimu to je između redaka bilo stalno prisutno, pogotovo u izlaganjima talijanske delegacije. Građanima mnogih zemalja članica koalicije, a pogotovo građanima Njemačke to se neće svidjeti. Ali, ako nas je vojna intervencija u Iraku i Siriji nečemu naučila, onda je to da se diplomatski napori moraju vojno poduprijeti. Drugačije se Islamska država ne može pobijediti.