Na otkrićima ne zarađuju samo Nobelovci
7. listopada 2010
On je malen, poput jednoga ljudskog prsta, ali u sebi skriva veliki sadržaj. Ima ga gotovo svaki učenik i gotovo svaki putnik u gradskom prometu. S njime vrijeme brže prolazi, a može se doći i do korisnih informacija. Riječ je naravno o mp3-playeru.
Na taj mali aparat se uz pomoć računala i interneta mogu pohraniti glazba i radijske emisije, filmovi i fotografije. Memorija toga aparatića dovoljna je za čitave regale knjiga. Za to je zaslužan njemački Nobelovac Peter Grünberg. Taj fizičar sa znanstvenog centra u Jülichu otkrio je 1988. da se takozvani magneto-otpor može osjetno povećati. Posljedica je bila da se pohranjivanje sve veće količine podataka moglo obaviti na sve manjem prostoru. Grünbergov izum se danas primjenjuje u mobilnim telefonima i iPodima, video-uređajima i digitalnim kamerama, pa i u nekim modernim strojevima za pranje rublja.
Milijuni zarade idu institutu
Grünberg je bio čak dalekovidan pa je svoj izum patentirao. Zahvaljujući tomu njegov poslodavac, Znanstveni centar Jülich, zaradio je na izumu desetke milijuna eura. Još više su, naravno, zaradili proizvođači računala, mobilnih telefona i drugih elektronskih aparata. Grünbergu je izum donio najveće priznanje koje može dobiti jedan znanstvenik. „To je vrhunac. Stvarno mogu uživati u okupljenom mnoštvu.“
Grünberg je na odlikovanje čekao gotovo 20 godina. Nobelovu nagradu za fiziku dobio je 2007. kad mu je bilo 68 godina. Neki drugi znanstvenici imaju više sreće, primjerice Klaus von Klitzing. Njemu su bile 42 godine kad ga je 1985. nazvao Odbor Švedske kraljevske akademije. Samo pet godina ranije njemu je uspjelo jedno epohalno otkriće, jedne hladne zimske noći u francuskom Grenobleu. „Radio sam tada na tranzistorima tvrtke Siemens kako bih jednostavno razumio kako elektroni teku u takvim elektronskim elementima, kako brzo se kreću, gdje su im granice.“
Čarobni prefiks 'nano'
Von Klitzing je istraživao tranzistore u ekstremnim uvjetima – pri temperaturama od minus 272 stupnja Celzijeva i pod utjecajem jakih magnetnih polja. I otkrio je takozvani kvantni Hallov efekt. To je u međuvremenu osnova takozvane nano-tehnologije, koja se primjenjuje na raznim područjima. Nano-čestice primjerice poboljšavaju čvrstoću auto-laka, sprječavaju zadržavanje vode i prljavštine na keramičkim pločicama, zrcalima i fasadama kuća. Uskoro bi nano-roboti trebali biti slani u ljudski organizam da unište rak ili viruse. Nano-tehnologija se primjenjuje na brojnim područjima pa se strahuje da bi te sitne čestice, ako dospiju u ljudski organizam mogle izazvati upale ili druge bolesti, ali to područje još nije istraženo.
Prijepori se vode i oko cjepiva, za koje je 2008. Harald zu Hausen dobio Nobelovu nagradu za medicinu. „On je napravio epohalno otkriće o nastanku jedne vrste raka. I doživio je da milijuni ljudi profitiraju od toga otkrića.“
Neistražena strana medalje
Znanstvenik iz Heidelberga je otkrio da humani papilloma virusi izazivaju rak grlića maternice, koji je kod žena na trećem mjestu po učestalosti. Virusi se prenose spolnim odnosima pa se cjepivo daje djevojčicama prije prvoga spolnog odnosa. Kritičari upozoravaju na moguće popratne pojave. Ali, doktorica Yvonne Delereh s Instituta Roberta Kocha smatra da nema razloga za paniku: „HPV cjepivo je testirano u vrlo opsežnim studijama i već je upotrijebljeno na 70 milijuna ljudi u svijetu. Pokazalo se da je to dobro podnošljivo cjepivo.“
Koje ne koristi samo ženama nego je i farmaceutskoj industriji već donijelo milijarde.
Autor: Karin Jäger / Anto Janković
Odg. urednik: Željka Telišman