Muškarci su povlašteni - kako pravednije raspodijeliti javne financije?

U Njemačkoj se na svim nivoima javne uprave, bilo da je riječ o općinama, bilo da se radi o pokrajinskim ili saveznim strukturama poštuje isto načelo - svi moraju imati jasnu proračunski bilancu, sa precizno navedenim stavkama o prihodima i rashodima. Na taj način svi mogu vidjeti kako se javni novac troši, koji su politički prioriteti. Time planiranje proračina, tzv. budžetiranje, postaje važan instrument za usmjeravanje razvoja društva. U Njemačkoj je pritom zakonska obaveza da se u javnim proračunima vodi briga i o uspostavi stvarne ravnopravnosti spolova.

Što to, međutim, konkretno znači?

Kada se javnim sredstvima financijski pomažu sportski klubovi, na prvi pogled to izgleda vrlo pohvalno i poželjno, i neovisno o spolu. Mnogi klubovi, međutim, najveću pažnju posvećuju moškom nogometu, mada su njemačke nogometašice na brojnim svjetskim natjecanjima dokazale svoju kvalitetu.Budžetiranje koje vodi računa o ravnopravnosti spolova tu bi značilo da veću financijsku pomoć dobiju oni klubovi koji izričito paze na jednako ponudu i za muškarce i za žene.

Više sredstava za ženske projekte

Zbog toga Sabine Gürtner iz Udruženja za ravnopravnost spolova i globalnu strukturalnu politiku traži da se ciljano više novca dodjeljuje primjerice udruženjima i organizacijama koje su usmjerene prvenstveno na pomoć ili zaštitu žena: „Konkretan primjer bila bi recimo veća financijska pomoć općina za ženske kuće, za obrazovne centre ili za plaćanje čuvanja djece, a malo manja za nogometna igrališta."

Ali od stretegije ravnopravnije raspodijele javnog novca mogu profitirati i muškarci, a ne samo žene. To pokazuje primjer Berlina: tamo je ustanovljeno da u javne knjižnice idu uglavnom djevojke. Nakon toga je ponuda knjiga promijenjena, uvedeno je više naslova mladiće, kako bi ih se privuklo u knjižnice. Na taj se način želi nadoknaditi njihovo zaostajanje za djevojkama u obrazuvanju.

Učiti od zemalja u razvoju

U Njemačkoj, međutim, nema dovoljno dobrih primjera. Svega je nekoliko općina koje su te problematike svjesne, na razini saveznih zemalja je to jedino Berlin, a na saveznoj razini zasada se ništa ne čini. Prijašnja crveno-zelena koalicija nije ništa promijenila, mada se deklarativno za to zalagala, a sadašnja crno-crvena je temu stavila do daljnjeg ad acta, zbog navodno prevelikog birokratskog aparata koji bi za realizaciju bio potreban.

Christine Brendel iz Društva za tehničku suradnju smatra, međutim, da je ta tema suviše važna da bi ju se moglo ignorirti. Ona navodi neke pozitivne primjere iz drugih zemalja: „.... meni su poznati brojni primjeri iz inozemstva. Možda će vas iznenaditi, ali u Afganistanu je ravnopravno budžetiranje tema u ministarstvima financija, gospodarstva te rada, a i u Maroku za to postoji poseban odjel."

Međutim ne samo zemlje u razvoju: i razvijene industrijske zemlje, poput Austrija ili Norveške uspješno su etablirali princip planiranja javnih proračuna uz poštivanje principa ravnopravnosti spolova. Potpredsjednica njemačkog Savjeta žena, Brigitte Triems, jedna je od njemačkih predstavnica u radu posebne komisije UN o ravnopravnosti spolova, koja zasijeda u New Yorku:

Globalni izazov

„Radi se o tome, da Komisija za zaštitu prava žena utvrdi u kojoj mjeri raspodijela javnih sredstava samo još pojačava postojeću neravnopravnost žena i muškaraca. Kada se u tom svjetlu pogledaju proračuni brojnih zemalja, između ostalog i u EU, jasno je se tu još puno toga treba napraviti. Europa bi moga naučiti dosta od zemalja koje su takvo budžetiranje već uvele, i tu naravno može pomoći i naša komisija."

To je, međutim, zadatak ne samo komisije UN: u planu Europske komisije o ravnopravnosti spolova traže se povećani napori u ostvarivanju ravnopravnosti spolova prije svega na onim područjima gdje su dosada zabilježeni skromni rezultati, a to su gospodarstvo, management i pravedna raspodijela javnih proračuna.