Mračna strana svjetla
2. prosinca 2011Romantičarima u njemačkim gradovima ne bi bilo lako. Dok na selu uživaju u nebu obasutom tisućama zvijezda, u velikim gradovima ih jedva mogu vidjeti. Naime, tamo je gradsko svijetlo toliko jako da zvijezde baca u sjenu. Znanstvenici taj fenomen nazivaju " zagađenje svijetlosti".
U današnje se vrijeme pojmu svijetlosti pridaju pozitivne konotacije te ga se ne povezuje s nečim negativnim, recimo"smećem": "U filozofiji, religiji i književnosti ovaj se pojam često povezuje s pro-svjetljenjem, istinom, razumom. Nasuprot tome se pojmu noći, dakle mraku i tami pridaju negativne konotacije kao što je siromaštvo, opasnosti ili zločin. Pozitivno značenje svijetlosti se ne pridaje samo dnevnom već i umjetnom svijetlu.", ističe Dr. Ute Hasenöhrl, povjesničarka sa Instituta za regionalni razvoj i strukturno planiranje koja istražuje uzroke i posljedice umjetnog osvjetljenja.
Blještavilo svjetlosti
Pojam svijetlosti danas se više ne veže toliko uz razum i istinu. Svijetlo danas predstavlja nešto moderno, nešto što pristaje atmosferi velegrada. Trend samo-predstavljanja posredstvom svijetla poznato je još iz povijesti: " Već su se u apsolutizmu održavale kraljevske svečanosti sa šarenim vatrometima i bakljama. Vrtovi i dvorane su toliko bliještile da su podsjećale na poplavu svijeća. Luj XVI. je 1688. godine park u Versaju dekorirao sa 24.000 voštanih svijeća. Svijetlost je u to vrijeme bio instrument podjele u društvu." Jer u to doba su voštane svijeće bile i veoma skupe.
Demokratizacija svjetlosti
Svijetlo je danas dostupno svima jer si ga svatko može priuštiti. Upravo se 19. stoljeće pamti kao stoljeće revolucije osvjetljenja. Gotovo svatko je mogao postaviti plinsku, ubrzo i električnu rasvjetu. Postalo je simbol modernog vremena i napretka. "U međuvremenu je napravljeno nekoliko koraka – pomoću svijetla se danas ne prezentiraju samo ljudi, već i gradovi ", smatra Ute Hasenöhrl. Noć postaje "event", događaj kojim se privlači publika. Organiziraju se duge noći znanosti, muzeja, industrije. Fasade, spomenici i građevine se pretvaraju u objekte, koji svijetle čitavu noć.
"Svjetleće zvono" prekriva gradove
Ali uz zgrade, osvjetljuju se i čestice u atmosferi. Nad gradovima se tako stvaraju kupole svijetlosti. "Na primjer u Berlinu: to je grad koji se nalazi u razmjerno mračnoj okolici. Ali ta kupola svjetla se može vidjeti i sedamdeset, osamdeset kilometara izvan grada", kaže Dr. Andreas Händel.
Händel je astronom, koji se već godinama bavi proučavanjem fenomena "svjetlosnog zagađenja". Na svojoj web stranici se požalio kako ljudi ostaju bez "kulturnog dobra" jer su izgubili naviku promatranja zvjezdanog neba. "Događa se da neki moji posjetioci tek u planetariju po prvi put vide mliječnu stazu", žali se Händel.
Ute Hasenöhrl pak ukazuje kako je pogled u zvjezdano nebo važan čimbenik naše kulture. Ljudi zaboravljaju na zvijezde zbog preobilja umjetnog svijetla. Noć se pripitomljuje i gubi svoju čar- čar tajnovitog, skrivenog, romantičnog, smatra Hasenöhrl. Nestaju granice između dana i noći i nastaje društvo koje je budno i koje radi dvadeset i četiri sata.
Ljubitelji noći, a ne romantičari
Pri tome je noć prije bila samo za mračne spodobe. "Pristojan građanin noć provodi kod kuće. Ovako, nastaje nova kultura zabave i s njom, tip ljudi koje se smatra 'noćnim pticama'" objašnjava Ute Hasenöhrl. Noć za njih postaje dan, dan bez sna. Stalno se pojavljuju nova, još snažnija osvjetljenja i profesorica smatra da vrhunac osvjetljavanja još nije postignut. No isto tako očekuje da će se ljudi zasititi preobilja svjetla. Ali do onda, romantične duše u gradovima će i dalje morati u planetarije kako bi uopće vidjeli 'zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama".
Autorica: Laura Döing (Doroteja Jaković)
Odg. ur.: A. Šubić