Može li summit G20 ispuniti očekivanja?
14. studenoga 2008Na sastanku na vrhu skupine G-20 u Washingtonu okupit će se krajnje različiti sudionici: od industrijski najjačih država svijeta do zemalja u razvoju, od onih koji još uvijek čvrsto vjeruju u komunizam do zagovornika krajnje liberalnog gospodarstva. Pri tome razlike u mišljenjima postoje već između onih najrazvijenijih, poput Sjedinjenih Država i Europske unije. Tako je domaćin skupa, američki predsjednik George Bush, već u svom govoru ovoga tjedna istaknuo kako nitko ne smije dovoditi u pitanje slobodno tržišno gospodarstvo: "Ako želimo gospodarski rast, socijalnu pravdu i ljudsko dostojanstvo, onda je slobodno tržišno gospodarstvo pravi put. Bila bi strašna greška kada bi ovih nekoliko mjeseci krize uništili uspjeh posljednjih 60 godina."
"Svi moramo ići u istom smjeru"
Nasuprot Bushu, njegov francuski kolega Nicolas Sarkozy, čija zemlja trenutačno predsjeda Europskom unijom, traži temeljite i široke reforme. No o tome se i unutar EU-a spore mišljenja, zbog čega je teško utvrditi i zajedničku europsku liniju. Tako je Sarkozy nakon summita Unije prošli tjedan mogao samo zaključiti: "Svi se slažu da je nužno postići dogovor o gospodarskoj politici u Europi. No, to ne znači da svi moramo postupati isto, jer stanje nije svugdje jednako. To jedino znači da svi moramo ići u istom smjeru."
Kina se smije na račun kapitalista
Najvažnije pitanje na koje moraju odgovoriti sudionici skupa i dalje ostaje: koliko regulative treba svjetsko tržište kako bi se spriječilo ponavljanje financijske krize? Jednoznačni odgovor će biti teško pronaći. Jer, pored, primjerice Amerikanaca s njihovim liberalnim stajalištima, za pregovaračkim stolom se nalaze i zemlje poput Indije i Kine, u kojima je gospodarstvo ionako više-manje čvrsto u državnim rukama. U Pekingu se već zbijaju šale na račun kapitalističkih zemalja kojima trenutačno ne pada ništa bolje na pamet nego podržavljenjem financijskih ustanova spasiti ono što se još spasiti da. Moglo bi se reći da se tu radi i o stvarima koje znatno prelaze značenje financijske krize: o odnosima moći u svjetskog politici i ideološkim temeljnim načelima.
Sumnjičavost na Wall Streetu
Pa ipak, ciljevi sastanka ostaju utvrđivanje uzroka financijske krize, preispitivanje učinkovitosti već započetih mjera, određivanje daljnjih koraka i dogovor oko reforme svjetskog financijskog tržišta. Zadaće su opsežne, oni koji ih trebaju riješiti prerazličiti, pa su zato mnogi financijski stručnjaci krajnje skeptični što se tiče rezultata. Tako i ugledni američki financijski stručnjak David Resler s Wall Streeta, odakle je financijska lavina i krenula, kaže: "Nisam siguran je li ovakva konferencija nužno potrebna mjera, jer time se bude nerealne nade. Mi nećemo vidjeti konkretne rezultate."