Može li si Njemačka priuštiti "jeftine automobile"?

Dilema se najbolje može vidjeti u njemačkom koncernu koji je i postao velik upravo sa jeftinim, "narodskim" vozilom "bubom" - u Volkswagenu. Njegovi inženjeri su predstavili koncept "jeftinog" vozila, sa sićušnim motorom, plastičnim sjedalima i bez ikakvih ukrasa u unutrašnjosti. Čak se i prozorska stakla mogu dobiti samo uz nadoplatu - ali osnovna cijena je samo 3000 eura. Uprava je ipak odlučila: taj auto se nikada neće proizvoditi. Prevelik je rizik da se onda i drugi modeli koncerna percipiraju kao "jeftini".

Nova tržišta traže nove automobile

Teško je oduprijeti se zavodljivim brojkama o planiranom rastu tržišta automobila. Ukupno uzevši i 2018. će se najviše automobila prodavati u Europi i Sjevernoj Americi. Ali stopa rasta na tim tržištima je gotovo zanemariva u usporedbi s "novim" industrijskim gigantima: na Starom kontinentu se planira porast za 4%, a u Kini da će se tržište praktično udvostručiti i progutati 14 i pol milijuna vozila. U Indiji se predviđa stopa rasta od čitavih 171%, u zemljama Aseana 77%, u Rusiji 62%. Nije teško zamisliti kako će i oni maštati o novom Mercedesu, Porscheu ili BMW-u. Ali drugo, mnogo važnije pitanje glasi: koji auto će onda doista i kupiti?

Od maštarija se ne živi

To je pravo pitanje koje zanima proizvođače automobila. Osobito VW - jer taj njemački koncern ima ambiciozan plan do 2018. sa današnjih 6 milijuna prodanih vozila povećati prodaju na 10 milijuna kako bi sustigao Toyotu. Analitičari su jasni: neće toliko rasti broj skupih koliko "jeftinih" - ili čak "super-jeftinih" kao indijski "Nano" za 1700 eura. Danas se prodaje oko milijun i petsto tisuća vozila koja su jeftinija od 8.000 eura. 2018. će ih biti negdje četiri puta više, oko 6 milijuna. Volkswagen je ipak tvrdoglav: on priprema poseban, vrlo osiromašen model "Polo" za tržište Rusije, Indije i Kine koji bi se trebao pojaviti 2010. Umjesto ukrasa, tamo će stajati goli lim. Ali i on će koštati nekih 6500 eura jer je temeljni stav koncerna kako neće biti automobila sa znakom VW koji će koštati manje od 5000 eura. U Volkswagenu će radije pričekati da se standard tamošnjih građana poveća.

Novo i skupo izmišljanje kotača

Teško je reći, je li to mudra odluka ili nešto zbog čega će se Volkswagen kasnije gorko pokajati. Stručnjaci su složni u ocjeni kako u razvoju "super-jeftinog" automobila nipošto nije dovoljno ukloniti krom, kožu i plemenito drvo iz unutrašnjosti i onda na istom postolju sagraditi mnogo jeftinije vozilo. To u najboljem slučaju znači vozilo jeftinije za nekih 40% - ali to je još uvijek daleko od kategorije narodskog vozila za zemlje u razvoju. Toyota se zato upustila u golem i vrlo skup projekt - jer praktično automobil treba izmisliti od početka. Direktor koncerna Watanabe je prošle godine najavio automobil za manje od 5000 eura - ali siguran i pouzdan kao i "prava" Toyota. Samo godinu dana kasnije - i na stotine milijuna eura utrošenih u razvoj i istraživanje - nije izvjesno, kada bi se takav auto pojavio pa makar pod Toyotinom markom Daihatsu.

Najnovija tehnologija za najjeftinije automobile

Ni u Volkswagenu nisu zaboravili da je Zapad već prošao tu epohu - s autima poput fiće, spačeka ili u Americi ranije sa Fordovim modelom T. Jednostavnost je obično veoma složena - i toga su svjesni i u Volkswagenu. Direktor pogona VW Wittig je svjestan kako "moraju početi razmišljati na nov način". Konačno, ključne inovacije u automobilizmu u posljednjih pola stoljeća su redovito dolazile iz ekskluzivnih vozila - od disk-kočnica, samonoseće konstrukcije pa do ESP-a ili ABS-a. To bi se ubrzo moglo promijeniti. Jer, da bi se auto učinio i pouzdanim i jeftinim trebaju rješenja kakva su inženjeri zapravo prestali tražiti. U tome su složni svi koncerni i iako je uprava odbila ovaj prototip Volkswagen za 3000 eura, u istom dahu je naredila inženjerima da istražuju dalje.

Bosch je već do grla u "jeftinima"

Zapravo je još jedan njemački koncern već odavno otkrio trend kojim treba ići. Jer partner "super-jeftinog" indijskog automobila "Nano" koncerna Tata je upravo njemački Bosch. Njegovi inženjeri užurbano otkrivaju "ljepote jednostavnosti" pa su tako tek u indijskom vozilu shvatili da umjesto nekakvih specijalnih pumpi za vodeno hlađenje posao sasvim dobro obavlja i obična vodena pumpa. Za direktora Boscha je to sjajna škola i to iz dva razloga. Prva jest da će inženjeri "Boscha" i u "skupom" sektoru prvo potražiti jeftino rješenje i utoliko ponuditi povoljniji proizvod. Druga jest da "Bosch" niti u tom, najjeftinijem sektoru ne želi bez ikakve borbe predati svoj udio na tržištu dijelova za automobile.