Može li si EU uopće priuštiti novo proširenje?

„Bez poljoprivrednika nema kruha." Tako je glasio popularni slogan kad su u veljači poljski poljoprivrednici blokirali ulice i puteve na dvjestotinjak lokacija diljem Poljske.

Nadomak gradića Kocka, dva sata vožnje od ukrajinske granice, stotine traktora tada su blokirale put kako bi spriječile da jeftine ukrajinske žitarice uđu u zemlju.

Poljski poljoprivrednici se boje da bi ulazak Ukrajine u Europsku uniju preplavio tržište kontinenta jeftinijom hranom i ugrozio poljoprivrednike u članicama Unije. „Neka zaborave na to, to je luda ideja", rekao je jedan od poljoprivrednika za DW tijekom tog protesta.

Otvaraju li se vrata?

Više od desetljeća je EU djelovala kao zatvoreni klub pred čijim vratima uzaludno čeka nekoliko zemalja. Ali, ruska invazija na Ukrajinu to je iz temelja promijenila.

U prosincu je Bruxelles otvorio pristupne pregovore s Ukrajinom i Moldavijom i dao status kandidata Gruziji, a razgovori se vode i sa Srbijom i Crnom Gorom, dok je Bosna i hercegovina dobila status kandidata.

„Iz očitih razloga EU sada na proširenje gleda kao na sigurnosni instrument. A (utjecaj na) budžet EU je dio priče, ali ne mora biti odlučujući“, kaže Thu Nguyen, zamjenica direktora u berlinskom think tanku Centar „Jacques Delors".

Naime, novi entuzijazam oko proširenja EU-a koji dolazi iz Bruxellesa koči činjenica što neke članice Unije i mnogi građani u proširenju vide čist ekonomski gubitak.

Najveći dio proračuna EU-a ide na regionalni razvoj i poljoprivredu. Siromašnije članice dobivaju iz budžeta mnogo više nego što u njega uplaćuju.

Osam zemalja koje su u čekaonici EU-a, uključujući zemlje zapadnog Balkana i Ukrajinu, sve su daleko siromašnije od prosjeka EU-a i sve bi bile neto-primatelji.

„Jeftini" Balkan

Za Jasnu Pejović, koja u Podgorici vodi start-up za učenje „Flourish", članstvo u EU bi dalo „više legitimiteta“ njenoj zemlji. Crna Gora je najdalje odmakla od svih kandidata i 80 posto njenih građana podržava ulazak u EU.

„Potencijalni investitori često kažu da nikad nisu poslovali u Crnoj Gori i da ne znaju kako to ide. Onda ih pitam bi li bilo drukčije da smo dio EU-a? I oni kažu da bi bilo. Jer znaju kako se u EU stvari odvijaju", kaže Pejović za DW.

Crna Gora broji svega 630.000 stanovnika i ne bi bila gotovo nikakav trošak za proračun EU-a. „Nitko ne bi ni primijetio", kaže Nathalie Tocci, savjetnica dvojice bivših povjerenika EU-a za proširenje. Ali EU također „ne vidi ekonomske benefite", kaže ona.

Prijem država zapadnog Balkana, koje zajedno imaju petnaestak milijuna stanovnika, donio bi mnogim stanovnicima velike koristi uz relativno mali trošak po budžet EU. Pa ipak, države regije su kandidati preko jednog desetljeća, Sjeverna Makedonija preko dva.

Ukrajina – slon u sobi

Druga je priča s Ukrajinom kojoj je Bruxelles otvorio perspektivu tek pod ruskom invazijom. Ukrajina je prije rata brojala preko četrdeset milijuna stanovnika, a bila je siromašnija i od balkanskih kandidata.

„To je sasvim druga razina", kaže Tocci, „zbog veličine zemlje, poljoprivrednog sektora, zbog prosječnog imetka i prije svega jer zemlji u ratu treba petsto milijardi eura za obnovu i ta će suma samo rasti.“

Ukrajina bi odmah postala najveća poljoprivredna sila EU-a i usisavala bi veliki dio budžeta. U državama EU-a je 157 milijuna hektara obradive zemlje, dok se samo u Ukrajini broji 41 milijun hektara. Usporedbe radi, Srbija ima između četiri i pet milijuna hektara.

Stoga bi za mnoge u EU Ukrajina bila konkurencija koju ne žele. „Vjerojatno bismo bankrotirali. Jer lako bi nas preplavili jeftiniji proizvodi iz Ukrajine", kaže Lukasz Czech, poljski proizvođač žitarica i uzgajivač svinja.

Czech dobiva dio subvencija direktno iz Bruxellesa, kao i mnoge kolege u Poljskoj. Ta zemlja je uspjela da postati poljoprivredna sila u okviru EU-a kojoj se pridružila prije dva desetljeća.

Koliko to košta?

Prema računici Vijeća EU-a, prijem svih kandidata u EU koštao bi 256 milijardi eura na sedmogodišnje proračunsko razdoblje. Samo Ukrajina bi od toga dobila 186 milijardi, ne računajući troškove obnove.

Thu Nguyen za DW kaže da možda troškovi ne bi bili onoliki koliko se pribojavaju neke članice EU, ali kaže da je nejasno otkuda bi došao dodatni novac.

„Moguće je da dođe od trenutnih članica. Moguće je da EU dođe do novca na nove načine. Recimo raspravlja se o porezu na plastiku ili trgovini ugljikovim dioksidom", kaže ona.

Na kraju je EU podijeljena po pitanju brzog proširenja. Neki od odgovora na pitanje koja strana preteže bit će jasniji nakon izbora za EU parlament u lipnju.