Može li Hrvatska povećati minimalac?

Uoči skorog početka razgovora sa socijalnim partnerima – poslodavcima i Ministarstvom rada i mirovinskog sustava – oko iznosa minimalne plaće za iduću godinu, sindikati zahtijevaju povećanje minimalne plaće, kao i plaća općenito. Recentna istraživanja pokazuju da radnici u istočnim članicama EU-a prosječno zarađuju upola manje nego u zapadnim članicama, a najveći pad plaća zabilježen je upravo u Hrvatskoj, u kojoj su plaće s 43 posto zapadnoeuropskog prosjeka pale na svega 37 posto prosječne zapadnoeuropske plaće.

Ako Hrvatska hitno ne poveća visinu minimalne i ostalih plaća, prijeti joj da postane neslavni rekorder po najnižim plaćama i broju iseljenih radnika, dok se gospodarstvo suočava s manjkom rane snage, upozorava za DW predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Mladen Novosel, podsjećajući da Hrvatska ima jednu od najnižih minimalnih plaća u Europskoj uniji.

Redefiniranje sadržaja minimalne plaće

Čelnik najveće sindikalne središnjice stoga zahtijeva povećanje minimalca "kako bi se zaštitili radnici koji su najugroženiji i koji su gotovo u zoni siromaštva". Minimalac u Hrvatskoj sada iznosi oko 40 posto prosječne plaće, odnosno 3.220 kuna bruto ili 2.620 kuna neto, a Novosel traži njegovo povećanje na 50 posto prosječne plaće, što bi značilo povećanje za oko 500 kuna.

Novosel istodobno zahtijeva i zakonsko redefiniranje sadržaja minimalne plaće. Sada se u neto minimalnu plaću u pravilu uključuju dodaci poput naknade za prekovremeni rad, rad vikendom, blagdanom, praznikom, dok Novosel traži da se ubuduće svaki dodatak obračunava na visinu minimalca. "Mnogi radnici ne samo da imaju 40 prekovremenih sati koliko je zakonom dopušteno, nego moraju raditi i 50, pa čak i 100 sati prekovremeno da bi dobili manje od tri tisuće kuna. Dakle, prekovremeni sati im se uračunavaju u minimalnu plaću, što je nedopustivo", upozorava Novosel.

Sindikati, po njegovim riječima, traže i povećanje ostalih plaća, pogotovo u realnom sektoru. Naš sugovornik upozorava kako je u ovom trenutku prvenstveni interes poslodavaca zaštititi nižu cijenu rada. "Poslodavci svakodnevno traže uvoz radne snage, iako nije jasno otkud. Ako imamo u vidu da su za 29 posto porasle plaće u Rumunjskoj, a porasle su plaće i u Češkoj i Mađarskoj, a ni u BiH nema više toliko radnika koji su spremni raditi u Hrvatskoj, jer radije idu raditi za više plaće u Sloveniju i Austriju, jasno je da više nema radnika koji su spremni doći raditi u Hrvatsku. Nema budućnosti u uvozu radne snage, budućnost je u drukčijoj politici plaća u Hrvatskoj", uvjerava Novosel.

Plaće rastu u turizmu

Neki poslodavci u Hrvatskoj shvatili su ozbiljnost situacije, ali i da će ona biti još gora ako ne povećaju plaće i ne daju zaposlenicima ugovore na neodređeno vrijeme, pogotovo u turističkom sektoru. Tako su Istraturist i Plava laguna, koji zapošljavaju više od 3.000 radnika, već sada oglasili slobodna radna mjesta za iduću godinu, nudeći ugovore na neodređeno vrijeme i dodatne bonuse najboljim radnicima. Već ove godine plaće svim radnicima u Plavoj laguni povećane su za tri posto, uz trajnu isplatu božićnica, sezonskih stimulacija i regresa. Plaće svojim radnicima ovih je dana odlučio povećati i Kaufland, koji zapošljava oko 3.500 radnika, i to prvenstveno radnicima na nerukovodećim pozicijama, kojima će se plaće povećati za više od 11 posto. Time će plaće u Kauflandu biti 20 posto više od prosjeka u sektoru trgovine.

Novosel primjećuje da plaće povećavaju uglavnom turističke tvrtke u Istri, koje su "bliže Europi i izravnije se suočavaju s odlaskom radnika". Te tvrtke, ističe Novosel, nemaju drugog načina nego zadržati dobre radnike ponajprije ugovorima na neodređeno vrijeme, a onda i dobrim plaćama. "Poslodavci se moraju koncentrirati na kvalitetniju organizaciju rada i na kvalitetu menadžerskog kadra, a ne problem rješavati preko jeftine radne snage. To jednostavno više ne ide. Visina plaća, dakako, prvi je kriterij za ostanak radnika u Hrvatskoj, no postoje i drugi, kao što su poštenje poslodavca i kvalitetniji uvjeti rada. Kada ti uvjeti budu zadovoljeni, bit će dovoljno radnika", zaključuje Novosel.

Niske plaće kao odraz nerazvijenosti

Predrag Bejaković s Instituta za javne financije upozorava, međutim, da je "umjetno povećanje razina plaće jako lijepa, ali nerealna ideja". "Naše su plaće odraz razine naše gospodarske (ne)razvijenosti. Ako je hrvatski BDP po stanovniku u 2014. nominalno iznosio oko 11,5 tisuća eura, u Sloveniji 18 tisuća, a u Njemačkoj više od 35 tisuća eura, to znači da nam ni plaće nikako ne mogu biti kao slovenske, a pogotovo ne kao njemačke. Poštujem odluku sindikata i njihovo pravo da se bore za interese svog članstva, ali s obzirom na stupanj našega gospodarskog razvoja mi jednostavno nemamo prostora za značajnije povećanje plaća, a pogotovo povećanje minimalne plaće", objašnjava za DW ovaj stručnjak, upozoravajući da će u slučaju povećanja minimalca najvjerojatnije doći do tzv. kompresije plaća, što se događa kada je mala razlika između prosječne i minimalne plaće. U tom slučaju, po njegovom mišljenju, mnoge radno intenzivne gospodarske grane, poput tekstilne, neće moći udovoljiti tim zahtjevima, zbog čega će zaposleni u tim sektorima ostajati bez posla.

Povećanje minimalne plaće, upozorava nadalje Bejaković, loše će utjecati na zaposlenost mladih i slabije kvalificiranih radnika. "Osobe s niskom razinom zapošljivosti povećanjem minimalca bile bi još teže zapošljive, premda sindikati uvjeravaju da to nije točno. Većina istraživanja u svijetu govori o tome da razmjerno visoka minimalna plaća – ne mislim, naravno, da je tri tisuće kuna velik novac – zatvara prostor za zapošljavanje mladih i slabije kvalificiranih radnika", upozorava Bejaković.

Realne nadnice, po njegovom mišljenju, trebaju biti odraz proizvodnje, a ne nečije odluke. Država i socijalni partneri ne bi poslodavce trebali stavljati pred sve teže zahtjeve, nego ih motivirati na promjene kojima se potiču proširenje proizvodnje i ulaganja, kako bi se povećala produktivnost radnika, što će onda dovesti i do većih plaća radnika, uvjeren je Bejaković.