Mostar - izbjeglice u vlastitom gradu

„Varali su nas svi, a mi vjerovali“, priča jedan starac ne želeći kazati svoje ime. „Dovoljno je reći da dijelim sudbinu s velikim brojem mojih sugrađana koji se još nadaju i čekaju na svoj krov nad glavom“, nastavlja on. „Meni je 76-ta godina i želio bih da živ dočekam da te zgrade u Šantićevoj, na Bulevaru i drugim naseljima u Mostaru budu obnovljene“, navodi stari Mostarac.

Još prije više od godinu dana gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić tvrdio je da je novac za obnovu zgrada osiguran. „Mi danas imamo osigurana sva ona sredstva na koja smo računali kada smo pokrenuli ovu veliku akciju“, tvrdio je gradonačelnik Bešlić u studenom 2008. godine. „Radi se o velikom novcu i građani mogu odahnuti kada je u pitanju rekonstrukcija kolektivnih stambenih objekata u gradu Mostaru, jer ovim činom su praktično sva sredstva osigurana“, izjavljivao je tada gradonačelnik Bešlić.

Najgora je neizvjesnost

Ermin Dervišević, koji s porodicom godinama živi kao podstanar, vrlo često dolazi u Šantićevu ulicu gdje je prije rata imao stan. Njegova zgrada još uvijek je samo ruševina. „Dva su razloga zbog kojih zgrada još nije obnovljena“, kaže Dervišević. „Jedan je politika a drugi su građevinski odnosno tajkunski lobiji“.

Realizacija projekta obnove u ratu porušenih zgrada napreduje vrlo sporo, zbog čega su pojedini stanari već počeli gubiti nadu da će ikada više useliti u svoje stanove. Muradif Kurtović iz Udruženja raseljenih osoba grada Mostara “Moj dom” kaže kako su stanari ovih zgrada najviše ogorčeni ponašanjem Gradske uprave Mostara, koja je nosilac čitavog projekta.

„Svi nas smatraju velikom sirotinjom. Od sirotinje je najlakše uzimati i o sirotinji se vodi najmanje brige“, kaže Kurtović i dodaje da ih vlasti ne uvažavaju. „Mi smo ipak faktor koji se mora uvažavati, jer smo najbrojnije multietničko udruženje u gradu Mostaru pa možda i u regiji. I pored svega nemamo financijsku pomoć iz gradskog proračuna“, naglašava Kurtović.

Smrt je bila brža

Milka Boječko, dok čeka na povratak u svoj dom radi u Udruženju koje okuplja raseljene Mostarce. „Užasna politička kriza u Mostaru je dovela do ove situacije. Građani su vrlo nezadovoljni i gube nadu. Mnogi od njih su stariji ljudi, mnogi su i umrli do sada“, kaže Boječko.

S odlukom o privremenom finansiranju koju je nametnuo visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko prije pet mjeseci, trebala bi krenuti i obnova objekata na nivou grada, koji su stagnirali zbog nedostatka financija nastalih zbog neusvajanja gradskog proračuna. U sklopu projekta obnove trebalo bi biti obnovljeno ukupno 450 stambenih jedinica, a na useljavanje u svoje prijeratne domove čeka više od 1500 ljudi.

Autor: Sanel Kajan, Mostar

Odg. ur.: Z. Arbutina