Moja Europa: Što to Bugarska hoće od Makedonaca?

Nema racionalnog objašnjenja za bugarski veto za početak pregovora Bruxellesa i Skopja: prethodna nacionalistička vlada u Sofiji je tim vetom tek htjela zaustaviti pad svoje popularnosti. Ali zašto takva entuzijastična sloga u Bugarskoj o tom pitanju? Čini se kao da su Bugari očekivali kako će Makedonci, jednom „oslobođeni“ od srpske hegemonije, onda vratiti njima – a onda bili razočarani što su susjedi razvili solidan vlastiti nacionalni identitet.

Grčko odbijanje prihvaćanja izvornog naziva nove države je lako potaklo i bugarski nacionalni ego. Ali dok je Atena Skopje suočila s jasnim uvjetima, srdžba Bugara se čini nejasna i nelogična. Stvara i opasan presedan koji bi lako mogao još potaći napetosti između Srba i Kosovara, Poljaka i Ukrajinaca i svih drugih zemalja koje imaju različito viđenje zajedničke povijesti.

Nade Sjeverne Makedonije kako bi EU mogla prisiliti Bugarsku ukinuti veto su pretjerane: Francuska (kao trenutni predsjedavatelj) ionako prije teži produbljavanju postojeće Unije nego što teži njenom proširenju, dok su stranke ekstremne desnice u EU ionako nepovjerljive primiti državu sa značajnom muslimanskom populacijom - kao što je Sjeverna Makedonija.

Što točno hoće Bugarska?

Pronalaženje izlaza iz ove slijepe ulice pretpostavlja kompromis koji bi obje strane mogle predstaviti kao vlastitu pobjedu. Dakle što točno traži Bugarska?

Prvo, oni žele da njihovi makedonski susjedi priznaju kako imaju bugarsko porijeklo. U tom procesu je iznenadno napuštena formulacija o "zajedničkoj povijesti", nego se Makedonce optužuju za krađu bugarske prošlosti.

Nesretno izjednačavanje povijesnih činjenica i nacionalnog identiteta znači kako obje strane polaze od pretpostavke kako će priznavanje određenih događaja u prošlosti nekoga automatski pretvoriti ili u Makedonca ili u Bugara.

Nova liberalna vlada u Sofiji je obećala proširiti katalog pregovora. Do sad su se pregovori vrtjeli oko zajedničke komisije za povijest koja je imala nemoguću zadaću odrediti "istinu" o prošlosti. Novi liberalni bugarski premijer Petkov sad želi razgovarati i o transportu, poslovnoj suradnji, kulturi, pitanju sigurnosti - područja neosporno važnija u procesu proširenja.

Očekuje se da će stručni timovi predstave rezultate do kraja francuskog predsjedavanja ovog srpnja, ali komisija povjesničara nema rok do kojeg treba završiti posao i pretpostavlja se da će djelovati čitavo vrijeme pristupnog procesa Sjeverne Makedonije.

Ako se i nije, mrzi se sve više...

Jedan od prilično nejasnih zahtjeva Bugarske je i sprečavanje "govora mržnje". Primjeri sežu od uvredljivih grafita na zidovima Skopja pa do skrnavljenja grobova bugarskih vojnika iz Drugog svjetskog rata. Nije iznenađenje kako je veto Bugarske samo još pogoršao osjećaje među susjedima: nedavno istraživanje mnijenja govori kako preko 50% Makedonaca svog istočnog susjeda smatraju neprijateljskom zemljom. A sklonost Bugara da makedonsku naciju i njihov jezik smatraju "izmišljenom" samo još pridonosi međusobnu netrpeljivost.

Ako postoji problem s poviješću, on se dokazano može povezati s fašističkim režimom u Bugarskoj (za vrijeme Drugog svjetskog rata) koji je sudjelovao u nacističkim zločinima kao i ranog razdoblja komunizma u Jugoslaviji kad su prisilno asimilirani mnogi Bugari u tadašnjoj jugoslavenskoj republici Makedoniji. Sad niti jedna strana nije spremna priznati svoju povijesnu krivicu nego je radije spremna optuživati onog drugog.

Treća zabrinutost Sofije se odnosi na ljudska prava. Optužba diskriminacije osoba koji se smatraju Bugarima u Makedoniji je ozbiljna optužba, ali tu nema nikakvih ozbiljnih dokaza.

Gdje su silni "Bugari" Sjeverne Makedonije?

Do sad nema jednog takvog slučaja koji je došao pred Europski sud za ljudska prava, obično se tek navode primjeri osoba s dvostrukim državljanstvom kao što je i gradonačelnik Skopja ili pjevača koji je za Makedoniju nastupio na Euroviziji, bez obzira na očitu činjenicu kako im to nije bila prepreka ostvariti svoje ambicije u karijeri. Istovremeno je i bugarski premijer Petkov pod pritiskom jer i on ima dvojno državljanstvo - u njegovom slučaju bugarsko i kanadsko.

Ipak, zahtjevi Sofije nisu bez osnova: 120.000 makedonskih državljana dobilo je i bugarsko državljanstvo što je dvanaest puta više od makedonskih Vlaha koji su priznati kao manjina u makedonskom Ustavu.

A gdje je tih 120.000 osoba? To svi znaju: u zapadnoj Europi. Bugarske putovnice se često dobivalo podmićivanjem bugarskih službenika i krivotvorenjem obiteljskih dokumenata.

Dakle što će se dogoditi, ako se - kao što se očekuje, samo 3.000 osoba očituju kao Bugari u Sjevernoj Makedoniji u popisivanju stanovništva 2021. i čiji se rezultati još obrađuju? U Sofiji već znaju odgovor: oni će biti diskriminirani i zastrašivani.

Nova "ideja"...

Upisivanje bugarske manjine u makedonski Ustav prije odrednice "i ostali" se čini jednostavnim, ali traži suglasnost dvotrećinske većine u parlamentu u Skoplju. Štoviše, gotovo je sigurno da će makedonska oporba uzvratiti udarac. Stvari su neizvjesne i na bugarskoj strani: jer priznavanje bugarske nacionalne manjine u Sjevernoj Makedoniji je istovremeno i konačno priznanje kako preostala većina stanovništva - nisu Bugari i time bi došao kraj tom nacionalističkom snu.

Na koncu, krhka politička ravnoteža u Sofiji bi lako mogla biti poremećena perspektivom novog, već četvrtog izbora za tamošnji parlament. Populist Slavi Trifonov, čelnik jedne od četiri koalicijske stranke i koji je nadležan za ministarstvo vanjskih poslova je nedavno iznio apsurdni prijedlog: Bugarska će odustati od veta pod uvjetom da ta zemlja pristupi europskom prostoru Schengena i da Sjedinjene Američke Države prestanu tražiti vizu za državljane Bugarske.

Od kad je to moguće nekoga ucjenjivati tako da prijetite kako ćete se sami upucati u nogu?

 

Ivajlo Dičev je profesor antropologije na Sveučilištu u Sofiji. Gostujući je predavač i u zemljama kao što su Njemačka, Francuska i SAD. Autor je više stručnih knjiga i eseja.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu