Moja Europa: Orban kao test za konzervativce

Jeste li primijetili veliku sličnost između Bavarske i Mađarske? Položaj u središnjoj Europi, podjednaka površina, broj stanovnika. Izbori se doduše održavaju, ali se unaprijed zna pobjednik. Politika i gospodarstvo su, da se blago izrazimo, veoma tijesno povezani.

Kod tolikih sličnosti, nije ni čudo što vladajuće stranke CSU i Fides održavaju odlične odnose i čak biraju iste teme na svojim izborima. Zatvoriti granicu za izbjeglice i isticati vlastiti nacionalni identitet preko leđa manjina. Vođa kluba zastupnika CSU-a u Bundestagu, Alexander Dobrint nije mogao propustiti da Viktoru Orbanu odmah nakon pobjede čestitati na njegovom „građansko-konzervativnom programu".

Taj program se posljednjih godina sastojao u grabežu novca EU u džepove svojih prijatelja, ukidanju demokracije, huškanju protiv Europske unije i protiv manjina i pokop medijskih sloboda. Ako je to „konzervativno-građanski", možemo se nadati da ta bavarska provincijska stranka neće steći mnogo utjecaja u Njemačkoj.

Nezdrav savez

Naravno da i obožavatelji Orbana u CSU-u znaju da on baš nije idealni demokrat, samo ih to ne smeta. Jer Orban je postao miljenikom CDU-a i desnice te stranke iz sasvim drugog razloga. Hvaliti njegovu restriktivnu i iz očišta ljudskih prava, upitnu politiku zatvaranja granica je jeftin način kritizirati izbjegličku politiku Angele Merkel bez da se spominje njeno ime. Tko hvali Orbanovu politiku prema izbjeglicama, između redaka kaže i kako Njemačka uopće nije trebala primiti tolike izbjeglice i da Merkelica nikad nije smjela reći kako „ćemo uspjeti".

Njemački ministar zdravstva Jenst Spahn nije imao pametnijeg posla nego objaviti nekoliko dana prije izbora u Mađarskoj: „Uz sve kritike Viktora Orbana: on stoji na granici europskog prava i osigurava granice Europe." To se mora reći tako jasno. Jednom dijelu kršćanskih demokrata je potpuno svejedno što jedna zemlja EU potkopava demokraciju, sve dok takvi autoritarni vladari obavljaju prljav posao na granici Europske unije.

Još je gore što su njemačke stranke Unije bez riječi kritike prihvatile i očito antisemitskih poruka u kampanji Viktora Orbana. Naravno, CSU tvrdi kako mu je netrpeljivost prema Židovima izuzetno važna, ali on tu misli samo na antisemitizam među muslimanima, ekstremne ljevice i stranaca – naravno ne antisemitizma vlastitih partnera. O njemu se ne troši ni riječ ili se drsko niječe.

Možda bi CSU-ov ministar za domovinu Horst Seehofer trebao poduže razgovarati sa povjerenikom za antisemitizam Felixom Kleinom kojeg je i sam imenovao. On bi mu možda mogao objasniti kako je antisemitski kada je u središtu Orbanove izborne kampanje tvrdnja kako određeni „židovski milijarder" povlači konce iz pozadine i samo sa ciljem kako bi uništio „mađarsko nacionalno biće".

Strah od birača

Najgore je što CSU u svojoj predizbornoj kampanji u pokrajini Bavarskoj već posve otvoreno služi Orbanovim tezama. Hoćemo se malo igrati igre „tko je to rekao": zaokružite A – Alexander Dobrindt ili B – Viktor Orban. Evo četiri rečenice:

„Činjenica jest: multikulturalnost je propala!"

„Politička korektnost ne poznaje domovinu"

„Činjenica jest: islam, bez obzira u kojem obliku, nije dio ove zemlje."

„Činjenica jest: raspelo je simbol kršćanskih vrijednosti koje obilježavaju naš pravni poredak – a marama na glavi ne."

I što ste rekli, tko je to rekao? Točan odgovor je: sve je A, to su izjave Alexandra Dobrindta koji je u posljednjim tjednima objavio na svojoj stranici Facebooka. I „činjenica jest" kako bi sve one mogle biti i riječi Viktora Orbana.

Među njemačkim kršćanskim demokratima ima ih mnogo koji odbacuju takve izjave i Orbanovu politiku, prije svega sama Angela Merkel. Ali pristojni konzervativci su trenutno veoma tihi jer se boje birača i jačanja desničarsko-populističkog AfD-a.

Reći tko si i zašto si

Angeli Merkel se još od kako je 2005. postala kancelarkom prigovara kako tjera birače u san svojim mirnim i pragmatičnim političkim stilom. Tu se traže kompromisi gdje se neće razljutiti niti jedna skupina, a kad se i moraju donijeti neke neugodne političke mjere se to uvijek opravda okolnostima koji ne ostavljaju alternativu, a ne vlastitim ideološkim uvjerenjima.

Ali od takozvane izbjegličke krize 2015. godine u Njemačkoj su se prestalo prešućivati ideološke razlike. Desnica među konzervativcima postaje sve glasnija i sve sličnija desnim populistima. U međuvremenu traže i ponovno uvođenje vojne obaveze, potpuno ukidanje mogućnosti dvojnog državljanstva i naravno, potpunu reviziju izbjegličke politike Angele Merkel.

Hoće li opstati naša demokracije ovisi o tome da li će se konzervativci priključiti mržnji ekstremne desnice ili će ostati ustrajni. Vidjeli smo kako su konzervativci u SAD učinili mogućim da Trump postane predsjednikom, vidjeli smo kako je nekad liberalni Orban u Mađarskoj proglasio „neliberalnu demokraciju" i kako su konzervativci u Austriji isprva kopirali program ekstremno desne Slobodarske stranke Austrije (FPÖ), a onda kasnije i stupili u koaliciju. Za konzervativce u Njemačkoj bi to trebalo biti upozorenje, a ne uputstvo.

Krsto Lazarević je rođen u Bosni i Hercegovini i kao dijete je s obitelji došao u Njemačku. Danas živi u Berlinu, radi kao novinar i publicist i piše za razne medije na njemačkom jeziku.