Kulturna borba u učionici

U Austriji zapravo nitko ne smatra da djevojčice prije puberteta trebaju nositi hidžab – ni vlada, ni oporba, ni nastavnici, ni stručnjaci za obrazovanje, ni imami koji javno argumentiraju. Islamska vjerska zajednica koja je u Austriji dio sustava javnog prava, također je protiv toga. Iako o tom pitanju, dakle, vlada maksimalan konsenzus, ono je u zemlji uvijek spremnoj za uzbuđenja postalo kontroverza mjeseca. Na internetu sve vrvi od postova o tome, u parlamentarnoj raspravi je o tome pljuštala argumentacija sa svih strana. Velika pozornost ne govori ništa o relevantnosti teme. Ali, ona svjedoči o velikoj rafiniranosti kojom, sada samo tehnička, austrijska desničarska vlada upravlja javnim mnijenjem.

U četvrtak je parlament u Beču uz protivljenje oporbe, usvojio odluku o zabrani nošenja hidžaba u osnovnim školama. U slučaju nepoštovanja zabrane, roditeljima prijeti kazna od 440 eura. Povoda za inicijativu – nije bilo. U saveznim pokrajinama poput Koruške nije poznat nijedan slučaj; u Tirolu je pogođeno 19 djevojčica. No, pravi cilj poduhvata je postignut: mobilizacija vlastitih sljedbenika protiv islama, stavljanje oporbe u položaj onoga koji kapitulira pred islamom i polariziranje liberalnog dijela javnosti.

Islam se ne spominje iako se na njega misli

U početku su, sada već bivši, vicekancelar Heinz-Chritian Strache iz desničarske FPÖ, inicijator zakona, i kancelar Sebastian Kurz (ÖVP) htjeli čak mijenjati i Ustav. Za razliku od situacije u Njemačkoj, sve što parlament unese u Ustav ostaje izvan domašaja Ustavnog suda. S obzirom na to da socijaldemokrati i liberali to nisu htjeli, nije bilo potrebne dvotrećinske većine, pa je inicijativa na kraju pretvorena u običan zakon.

Da bi inicijativa mogla proći na sudu, „islam" se, iako se na njega misli, u zakonu – ne spominje. Tako se uopćeno zabranjuje „nošenje odjeće koja označava pogled na svijet ili religiju" ukoliko je povezano s „pokrivanjem glave". Ta formulacija se ne odnosi na židovsku kipu, ali se odnosi na turban Sika, koji je, međutim, izuzet od zabrane „pokrivanja" – kao što je to utvrdio nadležni parlamentarni odbor. Lijepo smišljeno: ono što utvrdi odbor, sud ne može odbaciti. Stvarnu opasnost za novi zakon predstavlja Europski sud za ljudska prava u Strassbourgu. Prema njegovoj jurisdikciji, države smiju uvoditi zabrane nošenja marama na glavi samo ako vode računa o „zapovijesti neutralnosti" prema svim vjerama. A, Austrija, u kojoj su u školskim učionicama obavezni križevi na zidovima, od toga je vrlo udaljena.

Providni argumenti

Vlada tvrdi da hidžab predstavlja „spolnu segregaciju" – što je škakljiv argument u zemlji u kojoj seoska djeca u školama i danas u posebnim prilikama moraju da nose dirndlice i lederhoze; dirndlice – djevojčice, a lederhoze – dječaci, da usput primijetim. Rudolf Taschner, čovjek ÖVP-a i dokazani desničar, nazvao je hidžab „simbolom tlačenja žena i djevojčica" i obećao „da će se svim snagama boriti za prosvjećenost". Isti zastupnik se zalaže za obaveznu vjersku nastavu za sve učenike, pa i one koji nisu vjernici. Ministar obrazovanja Heinz Faßmann, zapravo čovjek znanosti koji nema ideološke komplekse, još jednom je morao izmišljati liberalna opravdanja za „borbu protiv političkog islama", koja je proklamirani cilj vlade.

U Austriji se ni ne raspravlja o posljedicama koje zakon ima u školskoj praksi. To kao da i nije važno. Kritičari podsjećaju da ne mora biti da su samo fundamentalistički očevi ti koji prisiljavaju svoje kćerke da nose hidžabe, i da ima djevojčica koje samo imitiraju svoje majke ili tete. Zamjera se i da zakon važi samo u školi – pa bi to moglo dovesti do otuđenja djece od te institucije i njihov bijeg u udobno obiteljsko utočište, kao što je to slučaj sa djecom iz sekti. Njemački sociolog koji radi u Beču Kenan Güngör kaže da bi zabrana mogla potaći konzervativne roditelje da se okrenu radikalnim grupama. A kod djece koja ne prave razliku između vjerskog stava svojih roditelja i svog vlastitog identiteta, mogao bi nastati dojam da su nepoželjna.

Za sada već bivšu vladu u Beču, koja je budžet za državne mjere integracije nedavno skresala za 80 milijuna eura, to nisu bile slike koje izazivaju zabrinutost. Naprotiv: dokle god postoje izgledi da se kulturna borba u učionici završi pobjedom, vlada ju je planirala i voditi uz podršku većine.