Moja Europa: Kad Amerikanci "sređuju" Balkan...

Rusi dolaze! To se najčešće očekivalo nakon što je prošle jeseni Europska unija ispustila iz ruku najvažniju polugu koju je imala na Balkanu: perspektivu pristupa Albaniji i Sjevernoj Makedoniji. Tko će ući u prostor kojeg su Europljani ostavili praznim?

Neki su se kladili i na Kinu. Ne pokazuju li Kinezi već godinama interes za Balkan time što pokušavaju gospodarski i politički stupiti na tlo Europe? Kao informacija samo za poznavatelje je bila Turska, nova regionalna sila. Ali na mjesto Europljana je došla sila sa kojom je jedva tko računao: Sjedinjene Američke Države.

Prošlih mjeseci je Washington odmah imenovao čak dva posebna povjerenika za regiju za koju se činilo kako je već davno izgubila svaki interes. Od onda je ionako napaćeni Balkan mjesto za igrice Trumpove vanjske politike. Američki predsjednik posvuda po svijetu želi sklapati deals, to je njegova doktrina. U svakom sukobu na svijetu se ratoborni pjetlići, uglavnom "snažni muškarci" prema njegovoj vlastitoj slici i prilici, trebaju složiti oko takozvanog rješenja. Pritom se ne moraju obazirati na međunarodna pravila, dogovore, međunarodno pravo i interese trećih zemalja. Trump sa svojom strategijom dosad nije bio uspješan nigdje na svijetu. A Balkan, tako se čini Bijeloj kući, je dobrodošlo vježbalište: čimbenici su tamo slabi, a imaju ogromno poštovanje prema Americi.

Snažan čovjek za Kosovo

Tek što je bio imenovan, Trumpov posebni povjerenik, veleposlanik u Berlinu Richard Grenell je počeo sa svojom diplomacijom slona u staklarni: u Kosovu treba doći "snažan čovjek" po kroju Trumpa. Predsjednik Hašim Tači treba opet preuzeti kormilo. Podrška Bijele kuće nije bila manja činjenicom da je Tači žestoko kažnjen na izborima prošlog listopada i da je on sam u širokom dijelu stanovništva postao omražena figura.

Već ovog ponedjeljka će se pokazati hoće li se volja SAD poštovati do posljednjeg slova. Tada pobjednik izbora na Kosovu prije četiri mjeseca, lijevi populist Albin Kurti mora osvojiti podršku parlamenta. Amerikanci ga ne žele i umjesto toga krpaju nekakvu šarenu, labavu koaliciju gdje bi Tači imao lak posao. Stanovnici Kosova su već naviknuti da im strani veleposlanici određuju tko će ući u vladu, a tko neće. Od jedva 45% građana sa pravom glasa koji izlaze na izbore, dobra trećina to čini samo zato da osigura vlastito radno mjesto: ako izgubi njegova stranka kojoj ima zahvaliti svoj položaj onda i on gubi svoj posao.

Kosovo i Srbija trebaju razmijeniti teritorij, područja u Srbiji naseljena Albancima za područja u Kosovu sa Srbima. To je deal kojeg bi Tači i njegov sugovornik u Srbiji, Aleksandar Vučić rado sklopili. Ali samo na prvi pogled bi razmjena teritorija bila rješenje u još uvijek otvorenom pitanju Kosova. Sva iskustva stvaranja "etničkih čistih" područja na Balkanu su zastrašujuća: kad je stanovništvo etnički dovoljno "čisto", autoritarne vođe na obje strane se više ne moraju obazirati na manjine, njihova prava i prije svega na sile koje ih štite. Mogu se ponašati kao gazde u svojoj kući i raditi što ih je volja.

U Kosovu je značajan otpor prema takvom dealu i uopće, prema autoritativnim i podmitljivim vođama i njihovim stranim zaštitnicima. Hoće li ta netrpeljivost biti dovoljna odoljeti obećanjima i prijetnjama iz Washingtona, to valja sumnjati. Čak i ako pobunjenik Kurti postane predsjednik vlade i protiv volje SAD, pritisak Washingtona će se nastaviti.

EU je zakazala

Europljani usredotočeni na gospodarstvo tu nisu nikakva pomoć. Zapravo su europski dužnosnici svih stranaka bili ti koji su odjednom počeli vjerovati kako mogu pisati povijest i koji su uopće doveli na pozornicu tu fatalnu razmjenu teritorija između silnika, Tačija i Vučića: to je bio liberalni predsjednik Francuske, jedan Zeleni iz Austrije, jedan konzervativni predsjednik Europske komisije iz Luksemburga i prije svega, jedna socijaldemokratska povjerenica EU za vanjsku politiku iz Italije - sve to na zaprepaštenje Nijemaca i Britanaca. Ali i diplomata iz svih tih zemalja i svih onih koji poznaju tu regiju.

Europska unija je na Balkanu, još jednom, zakazala. I opet su Amerikanci koji ulaze u nastali vakuum. Tako je bilo u ratu u Bosni i tako je već dva puta bilo u Kosovu. To nije dobra vijest ako se pogledaju rezultati: Bosna je podijeljena sve do današnjih dana, Srbija se klima i balansira između EU, Putina i svakoga tko želi proširiti svoj utjecaj Balkanom. Kosovo je pak protektorat međunarodnih sila koje se međusobno ne podnose.

Interes koji vodi SAD u ovom slučaju sluti na još gore: predsjednik u izbornoj godini traži jeftini vanjskopolitički trijumf i pritom koristi priliku još više oslabiti omraženu EU. Od "ne" francuskog predsjednika Emmanuela Macrona slijedećem koraku proširenja Europljani ionako već bespomoćno stoje na rubu igrališta. Da li se tamo i dalje međusobno svađaju, to za Balkan više nije važno.

Norbert Mappes-Niediek živi u Grazu i izvještava o jugoistoku Europe za čitav niz novina na njemačkom jeziku.