"Mogu se naljutiti i ako kritiziraš stanje prometnica"

Europski parlament (EP) je u četvrtak rezolucijom osudio kažnjavanje Bülenta Mumaya kao dio „mreže pravosudnog progona i cenzure" protiv turskih „neovisnih medija". 

Mumay, koordinator dopisništva DW-a u Istanbulu, osuđen je uvjetno na 20 mjeseci zatvora u svibnju prošle godine zbog „pribavljanja i objavljivanja osobnih podataka bez dozvole“. Kazna je počela teći u lipnju ove godine, nakon što je Mumayeva žalba bila neuspješna. 

Novinar je prethodno na društvenim mrežama izvještavao o građevinskoj tvrtki Met-Gun Insaat, koja ima veze s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom i miješa se u gradsku politiku. Mumayeve objave na platformi X kršile su službenu zabranu objavljivanja tih informacija. 

„Neosnovane" optužbe

Europski parlamentarci pozvali su turske vlasti da ukinu presudu i odbace optužbe protiv novinara DW-a, kao i „svih ostalih proizvoljno pritvorenih novinara, političkih protivnika, boraca za ljudska prava, službenika i članova akademske zajednice“. 

Optužbe protiv Mumaya su „neosnovane“ i služe samo jednoj svrsi, rekla je u EP-u liberalna slovačka zastupnica Lucia Yar: „Da se zastraše on i drugi novinari koji se usude istraživati.“ Yar je dodala da su hrabri i kritični glasovi poput Mumayevog u Turskoj sve rjeđi. 

Posebno nakon neuspjelog puča 2016. godine vlast Stranke pravde i razvoja (AKP) obrušila se na tisuće disidenata koji su završili u zatvorima. 

Ankara je za puč okrivila pristaše Fethullaha Gülena, islamskog propovjednika koji živi u SAD-u. Ali u valovima uhićenja nastradali su i mnogi novinari i oporbenjaci koji nemaju nikakve veze s Gülenom. 

Nevladina organizacija Human Rights Watch optužila je Erdogana za „ciljane napade na one koji se smatraju kritičarima vlasti i na političke protivnike" te za „podrivanje neovisnosti pravosuđa i slabljenje demokratskih institucija“. 

„Pravosudni sustav u Turskoj se promijenio"

Za Mumaya, koji piše i za njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung, a ranije je pisao za turski list Hurriyet, uvjetna kazna znači da je i dalje na slobodi i da radi, ali mora biti oprezan. „Ne bih trebao raditi ništa što će ih naljutiti. Ako u ovom razdoblju izazovem prometnu nesreću koja se kažnjava i s jednim danom zatvora – zatvorit će me na tih 20 mjeseci“, kaže on. 

Kako dodaje za DW, danas je teško znati koje će priče zasmetati vladajućima. „Cijeli se pravosudni sustav u Turskoj mnogo promijenio pa ne možete ni predvidjeti hoće li ih nešto naljutiti. Mogu se naljutiti i ako kritiziraš zdravstvo ili stanje prometnica u zemlji." 

Mumay kaže da ga to neće spriječiti da radi svoj posao. „Trudim se biti pažljiv, ali ako imam priču ili želim nešto reći ili napisati – to ću i učiniti.“ Ovaj novinar već je bio pritvoren i pušten nakon propalog puča 2016. godine. Kaže da se ne boji previše i da su mnoge njegove kolege prošle još gore. 

Prema Odboru za zaštitu novinara, krajem 2023. godine u turskim je zatvorima bilo 45 novinara.

Da se ne zaboravi represija

Europska unija ima složene odnose s Ankarom. Službeno, Turska je kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji. No taj „put“ traje već dugo, a odnosi su dosta hladni. 

Europski političari često kritiziraju Tursku zbog nazadovanja u stupnju demokracije, ali također šalju novac Ankari kako bi zaustavila i smjestila tražitelje azila koji su krenuli prema EU-u. 

Bruxelles i Ankara dijele i neke ciljeve u međunarodnoj politici i borbi protiv terorizma, na primjer kod sukoba u Siriji. Drugim riječima, unatoč svim kritikama, EU se donekle oslanja na Tursku kao partnera u regiji. 

Mumay je pozdravio rezoluciju Europskog parlamenta, ali je dodao da postoji doza licemjerja u odnosima zapadnih vlada s Ankarom. Mnogi zaboravljaju, kaže, izvršiti jači pritisak na Tursku zbog represije nad neistomišljenicima u zemlji. 

„Možda danas zapadni svijet ima veće probleme s Rusijom, energetskom krizom, izraelsko-palestinskim sukobom, pa postoji lista prioriteta“, kaže. „Ali ne bi smjeli zaboraviti što se događa u Turskoj. Jer, Turska nije samo Erdogan. Više od polovice zemlje i dalje gleda prema Zapadu.“

Ovaj tekst je izvorno objavljen na engleskom jeziku