Moderni biznis kladioničarske mafije

Ilegalne sportske nogometne kladionice u Aziji godišnje obrnu milijarde eura. Možda i stotine milijardi. Nitko ne zna točno koliko se novca uloži i zaradi/izgubi na azijskim kladionicama, ta branša nije na glasu kao pretjerano transparentna. Naprotiv, svijetom klađenja vlada mafija.

U Kini su ilegalne kladionice zabranjene, svejedno insajderi pričaju kako se samo u toj zemlji na okladama okrene pravo bogatstvo. "Često se kladim, odem u određeni bar i tamo uložim novac, a ponekad to činim i preko telefona i SMS-a", potvrđuje jedan 28-godišnjak iz Pekinga agenciji dpa. Na što se kladi? "Uglavnom na neki tim ili rezultat."

Klađenje je prava pošast na Dalekom istoku. To priznaju čak i državni mediji, koji pišu kako najmanje deset milijuna Kineza redovito ulaže novac na nogometne utakmice. Često to čine i preko tamnih kanala, ilegalnih ponuđača na internetu.

"U slučaju da pogodim, novac se prebacuje na moj konto", priča mladi Kinez. A kladioničarska mafija (koja i organizira i kontroliral ilegalne kladionice) bi "zadržala" između 10 i 20% njegove dobiti.

"Kad bih izgubio opkladu, onda sam već na licu mjesta, u baru gdje sam uplaćivao novac, na ruke davao proviziju suradnicima mafije. A ako bih uplate vršio preko telefona, onda bi u bar netko navratio i pokupio lovu", svjedoči on.

Kako je on samo završio u mračnim kanalima? Prijatelji i poznanici su mu svojedobno predstavili tipive koji su radili za mafijaše. "Ja osobno ne poznajem ljude koji organiziraju ovaj posao, ja nema pojma tko su ljudi koji stvarno kockaju s mojim ulogom", tvrdi 28-godišnjak. Bolji poznavatelji prilika u Kini tvrde da radi o klasičnoj "piramidi".

Milijarde eura prometa

Biznis cvjeta. Samo tijekom Svjetskog prvenstva u nogometu 2010. Kinezi su u ilegalnim kladionicama uplatili oko bilijun juana (oko 100 milijardi eura), tvrde kineski državni mediji.

U studenom 2012. u Šangaju su kineske vlasti "razbile" jednu skupinu kladioničarske mafije koja je od siječnja prošle godine napravila promet od (preračunato) gotovo milijardu eura. Ta je skupina bila povezana s 20-tak web-stranica uglavnom s područja jugoistočne Azije, čiji su vlasnici bili Kinezi.

Nakon brojnih skandala s kladioničarskom mafijom posljednjih godina (npr. "slučaj Šapina" u Njemačkoj), više nikoga ne iznenađuje da trag Europola u novom skandalu vodi do Singapura. Ne radi se samo o nogometnom "entuzijazmu" tamošnjih kladioničara, ključna je činjenica da je Singapur globalno poznat kao financijski centar i - porezni raj.

"Singapur je epicentar, zato što se tamo slijeva novac iz cijele Azije", tvrdi talijanski novinar i stručnjak za kladionice Antonio Talia. On je posljednjih godina u više navrata analizirao azijsku kladioničarsku mafiju, možda bi bilo bolje reći: kladioničarsku industriju.

"U podzemlju postoji cijela mreža, pravi sustav kladioničarskih organizacija. Taj je sustav savršeno organiziran s ciljem manipulacije utakmica", tvrdi Talia. I nudi zanimljiv pogled na namještaljke: "Manipulacije su zapravo financijski proizvod." Iz Kine u smjeru Singapura "teče" ilegalno zarađeni novac koji se onda tamo "reinvestira" u kladionicama.

Mafija je aktivna i u nižerazrednim ligama. Utakmice se namješta i u trećoj, četvrtoj ligi, navodno čak i u omladinskim kategorijama. U nižim ligama igrači ne zarađuju mnogo novca, njih je lakše "namamiti" i s njima manipulirati, tvrdi Talia.

I on je čuo za glasine kako je kladioničarska mafija "kupila" cijele momčadi u Europi.

Tko izvodi korner?

Pritom se ne kladi samo na pobjedu, remi ili poraz. Na ilegalnim web-stranicama koje svakih nekoliko dana mijenjaju adresu ili server, utakmice se "secira". Od izvornih 90 minuta tako nastaju "odlomci" u trajanju od 10 ili 15 minuta. Tko će dati idući gol? Kome će biti dosuđen sljedeći slobodni udarac? Tko će izvesti sljedeći korner? "Na sve se može kladiti", priznaje Talia.

Pritom "bukmejkeri" igraju ključnu ulogu. Igračima se dobitke često "prebacuje" na njihovu kreditnu karticu. Na bukmejkere se može pouzdati, tvrdi talijanski poznavatelj kladioničarske mafije:

"Barem su tu iskreni. Novac se prebacuje korektno, oni žele ostaviti dojam da se radi o osobama od povjerenja.