Moderne Bugarke kao "sivi mišići"

Kada je 1997. godine stigla u Njemačku, Tzvetelina Kreuzer nosila je mini suknje, koristila jaku šminku, a i njezini su nokti na rukama uvijek bili nalakirani. Jednoga dana, kada je u obližnjoj pekari htjela kupiti kruh, jedan muškarac ju je upitao: "Koliko stoji sat vremena?"

U prvom trenutku nije uopće shvatila o čemu je riječ. Muškarac joj se obratio komentarom čije značenje je do mlade Bugarke stiglo tek nakon nekoliko minuta. I šokiralo ju: na osnovu njezine vanjštine, načina kako je bila obučena, muškarac je dobio dojam da pred njim stoji – prostitutka. Ovu je anegdotu prvo s osmjehom prepričavala drugima, no kada je i na fakultetu, a i prilikom traženja zaposlenja primijetila da ju svi čudno promatraju i u najmanju ruku ne uzimaju dovoljno ozbiljno, Tzvetelina Kreutzer je došla do zaključka kako hitno mora ipak nešto promijeniti. „Ne samo moj stil i moj bugarski naglasak, već prije svega pisanje o trgovcima ženama koji djevojke iz istočne Europe dovode u Njemačku i ovdje ih prisiljavaju na prostituciju, očito su učinili dovoljno. Svi su prema meni imali predrasude. Dakle, nije mi preostalo ništa drugo nego da se prilagodim“, kaže mlada Bugarka.  

Kreutzer je završila studij istočnoeuropskih znanosti i latinoamerikanistike, i napisala čitav niz tekstova i članaka na temu stereotipova i predrasuda. Prema njezinom mišljenju, predrasude su doduše često normalna i zdrava pojava ali one mogu biti i opasne i štetne. „Ukoliko su nametnute od društva i ukoliko netko nije dovoljno školovan i obrazovan, tada postoji opasnost od mentalne izolacije i jednostavno se automatski služi predrasudama. Posljedica mogu biti netolerancija i rasizam“, kaže ona.

Pravila oblačenja na poslu

Pa ipak, često nije samo riječ o  predrasudama već jednostavno o kulturnim razlikama u stilu oblačenja, prije svega kada je riječ o ženama. U nekim zemljama je naglašavanje određenih dijelova tijela poželjno, to djeluje seksi i ženstveno, no u nekim drugima ovakav „slobodniji“ stil ne samo da nije popularan nego nije ni poželjan.

„Primjerice, u Njemačkoj, kada je riječ o stilu odijevanja primjerenom radnom mjestu, vlada takozvani klasični stil. Ramena moraju biti pokrivena, suknje su dužine do koljena ili ispod – nikako iznad“, kaže Nadine Thomas, voditeljica Modnog instituta u Berlinu.Ona ženama poručuje kako je od izuzetne važnosti da njihova vanjština uvijek odaje dojam ozbiljne osobe.

Što je ženstveno a što nije?

Tzvetelina Kreuzer kaže kako doista postoje razlike u poimanju ženstvenosti u pojedinim zemljama. „Kada neka žena u istočnoj Europi ili Latinskoj Americi naglasi odjećom svoje tijelo, u tome tamo nema ničeg lošeg. One se ne stide svog tijela i svog spola. No, žene u Njemačkoj često misle da se moraju oblačiti kao muškarci, da se moraju i ponašati i misliti kao i oni“, kaže ona. No, dodaje ona, posljednjih godina je u Njemačkoj ipak primjetna određena promjena. „Žene se oblače ženstvenije i jače se šminkaju“, tvrdi Kreuzer.

Nadine Thomas pak smatra da, kada je riječ o stilu njemačkih žena, on usprkos jednostavnosti i klasičnosti ipak ujedno ne znači da Njemice time žele sakriti svoju ženstvenost. Pa ipak, kako kaže, primjeri za najbolje obučene kako žene tako i muškarce, su u Europi – Talijani. „Oni se umiju odjenuti istodobno elegantno ali i ležerno. Uvijek nose savršene cipele – za razliku od Nijemaca“, kaže Nadine Thomas.

„Nemaš li dovoljno novaca?“

Otkako živi u Njemačkoj, Tzvetelina Kreuzer je promijenila svoj stil odijevanja. On je sada postao „umjereniji i diskretniji“ a i koristi manje šminke. Kada je nedavno ponovno posjetila Bugarsku, njezina je majka bila šokirana njenim izgledom. „Izgledaš kao neki mali sivi miš! Tako ne možeš izaći na ulicu. Zar nemaš novaca da si kupiš pristojnu odjeću?“, upitala ju je. Njezin novi njemački stil odijevanja (traperice, obična sportska majca i tenisice) nije odgovarao uobičajenoj slici bugarskih žena.

„Razlog zašto se žene u zemljama u kojima je prije vladao komunizam toliko šminkaju je činjenica da tamo prije nije bilo dovoljno šminke a ni raznovrsne odjeće. To se nabavljalo na tržnicama, preko ilegalnih kanala. Jaka šminka je bio jedan od načina da žene izraze svoju individualnost i unesu malo boje u život. To je ostalo tako i do danas, iako se u današnje vrijeme sve može nabaviti“, kaže Kreuzer. Pa ipak, u bankama, uredima, javnim ustanovama je situacija u Bugarskoj u međuvremenu malo drugačija. Kako kaže ova mlada žena, i ovdje se polako širi „njemački“ stil – jednostavnost i klasika. „Globalizacija po tom pitanju nije zaobišla niti Bugarsku“, zaključuje Tzvetelina Kreuzer.