Mlada hrvatska književnost na njemačkom

Ovi se mladi autori bave temama kao što su progonstvo, okupacija, izbjeglištvo i svjedoci su raspadanja sistema i vrijednosti u sebi i oko sebe. Tim se temama mladi hrvatski književnici i književnice bave na izuzetno kreativan način.

Nenad Popović predstavlja mlade književnike

Nenad Popović, jedan od najboljih znalaca suvremene hrvatske književnosti, te je glasove sakupio na jednom mjestu. U knjizi "Nema Boga u Susedgradu" u izdanju njemačke izdavačke kuće Schoeffling Verlag sakupljeni su tekstovi autora koji su u svojoj domovini već odavno poznati, no u Njemačkoj malo tko zna za njih. Njemačkoj će čitateljskoj publici po prvi puta u toj knjizi biti dostupni prevedeni tekstovi cijele jedne generacije mladih hrvatskih književnika i književnica. Popović je dugo vremena radio kao urednik u Grafičkom zavodu Hrvatske, a nakon toga je osnovao svoju izdavačku kuću Durieux, koja je pravi zamah postigla objavljivanjem knjiga koje opisuju društvene lomove 90- tih godina i posljedice rata na području bivše Jugoslavije. Zahvaljujući takvim izdanjima postao je ubrzo jedan od najpoznatijih hrvatskih izdavača na međunarodnoj sceni.Na pitanje što ga je potaklo da objavljuje knjige tih mladih autora, Popović kaže:

"Totalna okupacija, razaranja, opsade gradova, glad . Banja Luka, Sarajevo, i Mostar, naravno. A onda su se pojavili bosanski autori, koji su se nekako izvukli od tamo. I kako to već kod pisaca biva, ponijeli su i svoje rukopise, što je bilo pravo čudo i velika sreća u nesreći. Mislim da je i velika ljudska kriza u to vrijeme navela ljude da puno čitaju."

Kriza kao inspiracija

Ta je kriza proizvela i jednu novu generaciju hrvatskih autora, koje Popović želi njemačkoj publici predstaviti u knjizi "Nema Boga u Susedgradu". No središnja je tema te "post-jugoslavenske generacije književnika" je vlastita životna realnost i vlastiti način života. Autorica knjige "Snijeg u kolovozu" Olja Savičević, rođena je 1974. godine u Splitu. Protagonisti njenih filigranskih pripovjedaka nalaze se u potrazi za smislom života. Olja Savičević, poput gotovo svih mladih književnika njene generacije, ne može živjeti od svog književnog rada, već novac za život zarađuje kao novinarka. Za mlade se hrvatske književnike uopće može reći da se u novom svijetu medija osjećaju kao ribe u vodi, te da se virtuozno služe mogućnostima novih medija, kao što to potvrđuje i slučaj Dalibora Šimprage. Šimpraga je kao blogger pod pseudonimom Andrej Puplin kreirao jedno cyber biće kojem je u vrlo kratkom vremenu zaživjelo vlastitim životom.

Romani poput mozaika

U međuvremenu je "Kavica Andreja Puplina" već odavno stekle kultni status. Njima Šimpraga nije samo etablirao zagrebački sleng u kontekstu hrvatskog književnog jezika, već je istodobno postigao i tako visok stupanj autentičnosti da mnogi čitatelji vjeruju kako je Andrej Puplin stvarna osoba. Za mlade hrvatske autore je karakteristično upravo to da vrlo realistično prikazuju živote ljudi i da pripovjedaju njihove priče. Često su stoga njihovi romani poput mozaika, kojeg čitatelji moraju sami sastavljati. U jednoj od svojih pripovjedaka Olja Savičević spominje priču bugarskog književnika Georgija Gospodinova u kojoj se glavni lik bavi konstrukcijom oka jedne muhe. Oči muhe mogu registrirati tisuće djelova neke slike, ali nisu u stanju percipirati sliku okoline kao jednu cjelinu. Mladi hrvatski književnici u načelu slično funkcioniraju, kaže Olja Savičević.