Mjehurići u šampanjcu pod znanstvenim povećalom

"Boca je otvorena. Šampanjac se pod određenim kutom nalijeva u čašu, kako čaša ne bi bila prebrzo ispunjena mjehurićima. Piće se nalijeva do polovice čaše. I tada vidimo bogat sloj mjehurića koji sjaje", objašnjava jedan trgovac vinom iz Berlina.

Mjehurići pod mikroskopom

Što se točno događa u našoj čaši kad pucaju čepovi i pucketaju mjehurići u čaši šampanjca? Na to pitanje odgovara Matthias Drieß, profesor kemije na Tehničkom sveučilištu u Berlinu. Drieß je otkrio da je jedan njegov francuski kolega mjehuriće šampanjca stavio pod povećalo mikroskopa. Tako se nezapaženo razvila znanstvena disciplina čije ime tada nije bilo ni izmišljeno. "Netko se može smijati, ali to se zove mjehurologija", kaže Drieß.

Dakle, što se zbiva kad otvorimo bocu šampanjca i kada pukne čep na boci šampanjca (koji se nalazi pod tlakom od pet i pol bara, oko dva puta više nego u automobilskim gumama)? Tu se može promatrati fizika na djelu, kaže Matthias Drieß. „Kad otvorite bocu šampanjca, svi ste već vidjeli da se oko čepa pravi oblačić magle, a to nije ništa drugo nego ugljični dioksid koji je hladan i onda se zrak kondenzira i oblikuje u kapljice. To je ono što mi vidimo pri otvaranju boce šampanjca.“

Veličina mjehurića

Mnogo duže traje odvajanje ugljičnog dioksida od šampanjca. Ako gledate u čašu šampanjca primijetit ćete da mjehurići nastaju obično na određenom mjestu i odatle se kao končić penju na vrh. Kod mineralne vode je drugačije. Mjehurići se penju bez ikakvog reda i mnogo su veći, objašnjava Matthias Drieß. „Tvrdoća vode, kalcij, magnezij, natrij odlučuju o veličini mjehurića.“

Kad pijemo šampanjac osjećamo na jeziku peckanje. Pri tom se ne radi toliko o kontaktu jezika s mjehurićima plina. Umjesto toga, šampanjac prodire dublje u jezik gdje jedan enzim pojačava osjećaj peckanja. Zbog toga ljudi koji uzimaju određene lijekove koji isključuju funkcioniranje enzima imaju osjećaj da piju šampanjac koji je izhlapio.