Miroljubivo oružje demokracije

Ujutro 21. travnja 1967. su se tenovi dokoturali do samog središta Atene. Taj dan će u grčku povijest ući kao dan kada je vlast osvojila "hunta pukovnika". Malena skupina urotnika oko pukovnika Papadopoulosa je vojnom silom preuzela vlast u tada još kraljevini Grčkoj i sedam godina će u toj zemlji vladati vojna diktatura. Pučisti su se bojali izbora koji su se spremali u Grčkoj, a stranka političkog centra se suprotstavila monarhiji. Zato su tenkovima stvorili nove političke okolnosti: već na dan udara je uhićeno na tisuće ljudi, prije svega pristaša ljevice. Monarhiju ipak nisu zadržali: kasnije im se usprotivio i mladi kralj Konstantin II. i kada nije uspio okončati vojnu diktaturu, pobjegao je u inozemstvo.

Odmah nakon vojnog puča je počela i cenzura i postavljanje podobnih kadrova na sva ključna mjesta. Život građana u zemlji gdje je rođena demokracija je prolazio u stalnom strahu i uz doušnike na svakom mjestu.

U to doba je još bilo lako potpuno kontrolirati što će čuti ljudi i što će znati tako da su jedini izvori slobodnih informacija bili strane radio postaje, prvo su to bili BBC, Radio France ili Radio Bukurešt.

Deutsche Welle se mijenja

Njemačka postaja Deutsche Welle isprva nije bila toliko poznata. Kada je izveden vojni udar je njemačka postaja tek tri godine u eteru srednjeg vala. Program na grčkom jeziku je krenuo 1964. i isprva se nije miješao u unutarnju politiku Grčke. Ali 1969. se tada novi intendant Walter Steigner sastao s malenom skupinom angažiranih grčkih novinara i donesena je drugačija odluka. Tada još mlaki grčki program postao je mnogo glasniji protiv vlade u Ateni. Jer Deutsche Welle je odlučno stao uz one koji se u Grčkoj bore za demokraciju i slobodu.

Za Deutsche Welle je to bio eksperiment, ali je uspio. To je bilo doba u kojem su se još mnogi u Grčkoj sjećali rata i zločina Nijemaca, ali je upravo iz zemlje počinitelja sada dolazio "glas slobode" koji je osvojio i stare i nove naraštaje - makar je bilo strogo zabranjeno slušati tu postaju.

Lakis Lazopoulus je danas jedan od najpoznatijih kabaretista u Grčkoj i dobro se sjeća tih dana: "Ja sam još bio mali, a čitavo moje susjedstvo se šišalo kod jednog starog frizera koji je to radio u svom stanu. Jedne večeri sam išao na šišanje, ali me je stari frizer odbio. Kazao je: sad ne mogu, moram slušati Deutsche Welle. Što je Deutsche Welle, pitao sam? Deutsche Welle je to što nam govori istinu, jednostavno je rekao."

Upravo tog dana je i Lazopoulos shvatio da u njegovoj zemlji vlada vojna diktatura i da može i mora biti i drugačije. A od tada je i on svake večeri u 21:40 palio radio kako bi slušao program iz Njemačke - kao što je to činilo, kako se procjenjuje i tri milijuna drugih građana Grčke.

Jasne riječi

Grčki program je opsežno izvještavao o aktivnostima otpora diktaturi koji se formirao u inozemstvu. Ljudi u Grčkoj su po prvi put čuli i o sudbini uhićenih pripadnika otpora diktaturi, o masovnim uhićenjima i mučenjima. Novinarima Deutsche Wellea su iz svakog kutka Grčke njihovi informanti javljali što se događa tako da su javljali sve važne vijesti koje diktatura nije željela da znaju građani. To niti za grčku redakciju nije bila laka zadaća jer su stalno morali tražiti ravnotežu između slobodnog izvještavanja i političkog i gospodarskog interesa Njemačke u Grčkoj.

Ali ipak, dok je i britanski BBC tek politički neutralno javljao o Grčkoj, na Deutsche Welleu su se mogli čuti i borbeni komentari koji su osvojili Grke - i neprestance bili trn u oku vojnoj diktaturi. "Ja sam, zajedno sa svojom ženom i djecom, dvije godine svaku večer slušao emisiju u mjestu kamo sam prognan, u Zatouni. I još danas se sjećam kako je to jačalo naš moral i odlučnost", kaže nam danas poznati glazbenik Mikis Theodorakis. "Postoji spona između Grčke i Njemačke i tadašnje središte te spone je bio Deutsche Welle."

I za njemačku postaju je to bilo nešto novo jer se pretvorila u miroljubivo oružje demokracije. A nakon mračnog doba osvajanja i okupacije, Njemačka je tu stvorila jedinstvenu moralnu, političku i ljudsku investiciju u Grčkoj.

1974. je kolabirala vlada u Ateni nakon neuspješnog puča u Nikoziji, na Cipru. Cilj grčke vojne hunte je bilo pripojenje i tog otoka Grčkoj, ali Turska je poslala vojsku na sjever još uvijek podijeljenog Cipra tako da je prijetio otvoreni rat između Grčke i Turske.

Grci se još dobro sjećaju...

Demokracija se počela vraćati u Grčku, a neki članovi grčke redakcije DW-a su po prvi puta nakon sedam godina opet mogli doći u domovinu. Kažu da niti taksisti nisu od njih htjeli uzeti novac kad su im prepoznali glas iz Kölna kojeg su slušali svake večeri. I Karolos Papoulias je tada radio u redakciji, kasnije je postao predsjednikom Grčke: "Te emisije su bile za Grke povijesni simbol u borbi za demokraciju i ljudska prava", kaže o tadašnjoj ulozi Deutsche Wellea. A ta je postaja postala simbolom čak i za one Grke koji tada još nisu bili ni rođeni.

Već i kod naznaka nekih ograničenja građanskih prava ili zataškavanja činjenica se ljudi pozivaju na staru instancu. I prije nekoliko mjeseci je sadašnja vlada Alexisa Tsiprasa pokušala zataškati loše vijesti iz zemlje, tako da je ugledni grčki portal objavio kritični napis nad koji je stavio naslov kojeg će razumjeti svatko u Grčkoj: "Još će se vratiti vrijeme Deutsche Wellea".