Mini-Schengen: tko će imati koristi?

Za sada još samo Crna Gora nije podržala akcijski plan o zajedničkom regionalnom tržištu zemalja zapadnog Balkana - sve ostale zemlje jesu: Srbija, Sjeverna Makedonija, Kosovo, Albanija i Bosna i Hercegovina. Riječ je o akcijskom planu za razdoblje od 2021-2024, kojim se za ovu regiju planira uvođenje četiri slobode na kojima počiva Europska unija: sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala.

Zemlje regije, uz dodatak Moldavije, već duže od desetljeća već surađuju na gospodarskom planu kroz CEFTA sporazum (Central European Free Trade Agreement). Kroz ovaj sporazum Srbija već godinama ostvaruje visok vanjskotrgovinski suficit: Prema službenim podacima samo tijekom 2019. Srbija je u zemlje CEFTA izvezla robu u vrijednosti od 3,06 milijardi eura, a uvezla za 978,7 milijuna eura.

Uz Srbiju, i Albanija bilježi (znatno manji) trgovinski suficit sa zemljama CEFTA-e (izvoz 417,6 milijuna eura, uvoz 361,7 milijuna), dok, na primjer, u ovim trgovinskim odnosima Crna Gora ima deficit veći od pola milijarde eura.

Što će se promijeniti mini-Schengenom u odnosu na postojeću suradnju kroz CEFTA-u? I koje će privredne grane biti na najvećem dobitku, ako se zaista u regiji uspostave spomenute četiri slobode?

„Za BiH je to pozitivna stvar"

Sugovornici DW-a suglasni su da je turizam jedna od privrednih grana koja bi najbrže mogla profitirati od uspostavljanja novih pravila; s druge strane, skeptični su zbog neizbježnog upliva politike tamo gdje joj nije mjesto.

„Uključivanje BiH u mini-Schengen je pozitivna stvar - tako će privreda BiH dobiti sigurnije tržište i mogućnost da dokaže svoju konkurentnost, sposobnost na jednom prostoru, kojeg bi bilo teže osvojiti", kaže za DW Željko Šain, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.

Šain podsjeća da je riječ o prostoru na kojem je BiH prije raspada SFRJ ostvarivala puno bolje rezultate nego danas.

„Što će prosperirati? Sve ono što je komparativna prednost svake od članica mini-Schengena. Na prvom mjestu to je turizam, bolje iskorištavanje postojećih kapaciteta i uvezivanje nekih proizvodnih lanaca, poput auto-industrije, prehrambene industrije…", kaže Šain, dodajući da je vizija tog udruživanja - međusobna suradnja s ciljem izvoza zajedničkih proizvoda na treća tržišta.

„Uzmimo, recimo, drvnu industriju. Veliki svjetski gigant, poput IKEA-e, traži od BiH više nego što ona može da ponuditi. Imamo sirovinu, imamo znanje, iskustvo, zašto se ne bi svi udružili i surađivali s takvim gigantom kao što je IKEA? Tako i u sferi auto-industrije, poljoprivrede, turizma・Samo treba pustiti stručnjacima, neopterećenim prošlošću i politikom, koji će naći najracionalnija rješenja", kaže Šain.

Stanica za ulazak u EU ili kolosijek za ubrzane integracije?

Arben Malaj, nekadašnji ministar ekonomije Albanije i zastupnik u albanskom parlamentu, sada predsjednik Instituta za javnu politiku i dobro upravljanje, kaže za DW da je vrlo važno da se vidi hoće li ovaj sporazum djelovati „kao stanica na kojoj naše zemlje moraju čekati, ili je to zapravo kolosijek koji ubrzava tijek integracije naših zemalja s EU-om".

„CEFTA se često suočavala s izazovom necarinskih barijera, gdje su se često iznova javljali neki trgovinski ratovi. Tako je pozitivni efekt približavanja i ujednačavanja zakonodavstva s EU-om i smanjenja carina, zaustavljen necarinskim preprekama koje njeguju interese određenih poduzeća. Kada je riječ o počecima EU-a, bilo je potrebno pet godina od završetka Drugog svjetskog rata da se gubitnici i pobjednici ujedine gospodarskom suradnjom i integracijom radi smanjenja i uklanjanja sukoba i ratova, a zapadni Balkan je i nakon 20-30 godina od vjerskih i etničkih sukoba, još uvijek u strahu", kaže Malaj.

Politika je jedno, povijest drugo, a ekonomija nešto treće

Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Ljubodrag Savić kaže za DW da ovakav sporazum, ako uspije, pruža velike mogućnosti, ali da trenutno neće značiti mnogo jer većina ovih zemalja nisu bile usmjerene jedna na drugu, niti imaju zajedničke projekte ili infrastrukturu. Ujedno, vidi kao problem nerazumijevanje ljudi da gospodarstvo treba biti na prvom mjestu.

„To je naš osnovni problem - što ljudi ne razumiju da je politika jedno, prošlost drugo, a gospodarstvo nešto treće i da je gospodarstvo za većinu ljudi najvažnije. Lijepo je da sam ja ponosni Srbin, ali od toga se ne živi, živi se od privrede. A mi na Balkanu imamo tu iracionalnost da ne poslažemo stvari po redoslijedu po kojem idu i ponašamo se suprotno vlastitim interesima. Ovo je napredak, koji daje mogućnosti. A hoćemo li mi te mogućnosti iskoristiti, to je druga stvar", kaže Savić.

On, uz turizam i trgovinu, kao potencijalne dobitnike ovog sporazuma vidi i poljoprivredu, građevinarstvo, promet・

„Kad krene neka suradnja, to je na početku stidljivo i samo ono gdje nema nikakvih problema i gdje postoji interes. Međutim, kada ljudi sjednu, počnu razgovarati, pa traže mogućnosti, vidjet će da je mnogo lakše da se, umjesto izvoza u zapadnu Europu, gdje su mnogo teži uvjeti, rezultat postigne u međusobnoj trgovini. Ali, problem su glave jednog broja ljudi, koji vide kao problem ili čak doživljavaju kao izdaju to što se razgovara s Albanijom ili Kosovom", zaključuje Savić.