Minhenska konferencija - smotra "elite"

Utemeljitelji Minhenske konferencije, Nijemac Ewald von Kleist, bivši časnik Wehrmachta i jedan iz kruga organizatora neuspjelog atentata na Hitlera, a nakon rata nakladnik, i Edward Teller, američki fizičar mađarskog porijekla poznat kao "otac vodikove bombe", 1962. godine su došli na ideju da se jednom godišnje sastanu u društvu gostiju iz više zemalja i raspravljaju o problemima obrane. Tako je godinu dana kasnije održano prvo godišnje "Zasjedanje o obrani" koje je po završetku Hladnog rata preimenovano u "Minhenska konferencija o sigurnosti". Riječ je o privatnoj manifestaciji koja je u međuvremenu poprimila velike razmjere i ima veliki odjek u medijima iako nema državni karakter – baš kao ni diskusije koje se tamo vode.

Sastanci se održavaju s takozvanim "transatlantskim" predznakom. Pored šefova država i ministara obrane zapadnih zemalja, tu su i najviši predstavnici organizacija kao što su Američki odbor u Njemačkoj, Njemačka Marshalova zaklada (GMF), Europski odbor za inozemne odnose, Trilateralna komisija, zaklada Otvoreno društvo, Zaklada Billa i Melinde Gates, Zaklada braće Rockefeller, Goldman Sachs, Rothschild i sl. Tu su i predstavnici industrije oružja, ali i – novinari.

Kreatori javnog mnijenja i strani gosti

Novinari koji sudjeluju na konferenciji (ne oni akrediterani koji s nje izvještavaju) pripadaju velikim javnim servisima kao što je ARD ili privatnim medijskim i izdavačkim kućama poput visokih dužnosnika zaklade Bertelsmann ili izdavačke kuće Springer. Jedno istraživanje je pokazalo da njemački mediji u vrlo različitoj mjeri izvještavaju o demonstracijama koje prate Konferenciju. Tako je, na primjer, berlinski Tageszeitung o samoj konferenciji i pratećim prosvjedima u Münchenu 2015. godine izvještavao u odnosu 1:3, a Frankfurter Allgemeine Zeitung u odnosu 1:36. Jedan od urednika frankfurtskog dnevnog lista je redoviti gost Konferencije. Kritičari Minhenske konferencije odavno smatraju da su veliki mediji tamo prisutni kako bi razmotrili načine da u javnost što bolje infiltriraju doktrine i geopolitičke strategije elitnog zapadnog kluba.

Među gostima konferencije su odnedavno i političari izvan zapadnog geopolitičkog kruga poput gostiju iz Ukrajine ili Kine, čime je stvorena atmosfera globalne razmjene mišljenja o tekućim problemima. Godine 2016. je na Konferenciji gostovalo čitavo kolo političara iz jugoistočne Europe, predsjednik Makedonije Đorđe Ivanov, predsjednik Slovenije Borut Pahor, predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, premijer Crne Gore Milo Đukanović, premijer Kosova Isa Mustafa, ali i premijer Gruzije Georgi Kirikašvili. Ove godine se očekuje više od 500 visokih gostiju iz čitavog svijeta.

Zaslužni Kissinger

Jedan od glavnih ciljeva Konferencije je postavljanje i učvršćivanje transatlantskog konsenzusa te njegovo "čišćenje" od "balasta" koji predstavljaju nečija odstupanja ili drukčija viđenja problema. Iako mediji opširno izvještavaju o manifestaciji i stavovima njezinih sudionika, u pitanju su uglavnom izjave o aktualnim političkim problemima s aspekta poznatih stavova njihovih aktera - o najvažnijim razgovorima, onima koji se vode u četiri oka, javnost ne saznaje ništa.

Šef konferencije je njemački pravnik i diplomat Wolfgang Ischinger, bivši državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova i nekadašnji veleposlanik Njemačke u Washingtonu, ali i član ili dužnosnik organizacija kao što su osiguravajuće društvo Allianz, Zaklada za znanost i politiku, Atlantski most, Trilateralna komisija, Međunarodni institut za strateške studije... On je kao domaćin Konferencije 2008. naslijedio Horsta Teltschika. Jedan od političara koji je ideološki znatno obilježio rad ove Konferencije je Henry Kissinger, američki republikanski političar i bivši ministar vanjskih poslova SAD-a.

Mediji često ne vide prateće proteste

Posebnu ulogu i ove godine imaju predstavnici industrije oružja, među kojima su neki koncerni vodeći sponzori konferencije. Na primjer, Krauss Maffei Wegmann. Ali u sponzore spadaju i koncerni kao što su BMW, Allianz, Deutsche Telekom, Erbas, Hypovereinsbank, Shell, Microsoft, Huawei ili Merck, Deutsche Bank, MBDA raketni sistemi, i mnogi drugi. Najveći sponzor ove privatne konferencije ipak su njemački porezni obveznici – njemačka država je 2016. godine za nju izdvojila 500.000 eura. To je jedan od razloga zbog kojih protivnici Konferencije prosveduju – jer riječ je, podsjetimo, o privatnoj manifestaciji.

Konferenciju obično prate i prosvjedi protivnika trgovine oružjem i politike NATO-a. U najvećim njemačkim medijima i na javnim servisima izvještavanje o prosvjedima je proteklih godina bilo vrlo suzdržano i argumenti protivnika Konferencije gotovo se nisu čuli. U Akcijskom savezu protiv Minhenske konferencije o sigurnosti nalazi se više od 70 antiratnih i antiglobalističkih organizacija i stranaka. One smatraju da ta konferencija ne služi izbjegavanju, već, naprotiv, pripremi ratova. 

Sudionicima konferencije će kao prevoditelji, organizatori, medicinari ili na druge načine pomagati i 4.000 policajaca i 230 vojnika Bundeswehra. Inače za vrijeme održavanja konferencije drastično su pojačane mjere sigurnosti u Münchenu, posebno oko hotela Bayerischer Hof u kojemu se sve događa, ali do kraja manifestacije je na snazi i zabrana letenja iznad Münchena u pojasu širine pet kilometara iznad ovog luksuznog objekta.