Milijuni u bijegu pred klimatskim katastrofama

Suša, poplave, oluje – sve više ljudi diljem svijeta ne samo da osjeća posljedice klimatskih promjena već zbog njih mora napustiti svoje domove. Primjerice u Keniji se u izbjegličkim logorima nalazi trenutno oko 200.000 „klimatskih“ izbjeglica iz Somalije. Ratovi već odavno nisu jedini i glavni razlog bijega. Mnoge obitelji koje sada žive u izbjegličkim kampovima živjele su kao nomadi, sve dok njihova stoka, uslijed nedostatka hrane, nije uginula.

Razvijene zemlje Zapada nose u najmanju ruku moralnu odgovornost za patnje ovih ljudi, uvjeren je Walter Kälin, profesor državnog prava iz Švicarske. Konačno, smatra on, te države su odgovorne za emisiju CO2 koja prouzrokuje klimatske promjene. Pesimistične prognoze UNHCR-a predviđaju da će do 2050. godine oko 150 milijuna ljudi morati napustiti svoja ognjišta zbog posljedica i katastrofa koje će prouzrokovati klimatske promjene.

Bez izbjegličkog statusa

Walter Kälin želi upozoriti svjetsku javnost na veličinu ovog problema. Krajem siječnja on će biti i gost Simpozijuma o klimatskim promjenama u Berlinu. Govorit će u funkciji izaslanika Nansen dijalog centra, odnosno kao predstavnik zajedničkog projekta Norveške i Švicarske. Cilj te inicijative je da se zajedno sa ugroženim zemljama pokušaju naći standardi za tretman ove vrste izbjeglica.

"Za novi zakonski okvir u svezi ovog problema postoji veliki otpor u krugovima međunarodne zajednice. Sada je pravo vrijeme da se postigne politički dogovor, jer se zemlje u kojima su ti ljudi našli utočište plaše novog vala izbjeglica. Ti ljudi  su trenutno bez ikakvih prava. Ne postoje uredbe koje definiraju njihova prava, kao što je to slučaj kod političkih izbjeglica. Za sve one koji se nalaze u ovoj kategoriji je katastrofalno to što nije definirana obveza njihovog prihvaćanja u susjednim zemljama, niti koju i kakvu vrstu zaštite mogu dobiti. Posebno su ugrožena djeca“, kaže on.

Činjenica je da su južne zemlje posebno pogođene negativnim utjecajem klimatskih promjena i da se, uslijed sve češćih katastrofa, mora definirati strategija njihove zaštite. Jedan od zaključaka UN-ove konferencije o klimatskim promjenama 2011. u južnoafričkom gradu Durbanu bio je i osnivanje „zelenog klimatskog fonda“, namjenjenog pomoći zemljama koje se suočavaju sa klimatskim promjenama. U početni kapital fonda uplaćeno je 30 milijardi eura, a predviđeno je da se do 2020. godine ova suma poveća na 100 milijardi godišnje. 

Mihael Windfur apelira na angažman lokalnih vlasti 

Zamjenik direktora njemačkog Instituta za ljudska prava Michael Windfuhr u razgovoru za Deutsche Welle istaknuo je važnost strategije prilagođavanja posljedicama klimatskih promjena i katastrofa. U Nizozemskoj je to već urađeno. Postoji već razvijena strategija o ponašanju stanovništva i društvenih organizacija u slučaju  mogućeg porasta razine mora i gubitka velikog broja stambenih jedinica. Isto tako se i vlade zemalja na Jugu moraju pozabaviti posljedicama klimatskih promjena po svoje stanovnike.

Uzgoj kave u Ugandi je sve teži i predstavlja problem za mnoga mala poljoprivredna imanja. Tako uzgajivači kave u ovoj zemlji  zbog stalnog porasta temperature sve teže i teže žive. "Ako se Uganda ne suoči sa ovim problemom, izvjesno je da će ti poljoprivrednici jednom  postati izbjeglice. Međutim, ako se domaće vlasti, uz međunarodne resurse,  prihvate  problema, to se možda neće dogoditi”, prognozira Windfuhr. On, između ostalog, apelira na odgovornost vlada u zemljama kojima prijete klimatske promjene. Tako bi siromašne i marginalizirane zemlje, čije vlade ozbiljno shvate problematiku, mogle smanjiti broj izbjeglica i sebi osigurati sigurniju budućnost.

Zapadne industrijske zemlje nisu oslobođene odgovornosti za klimatske promjene. U slučaju Ugande nedostajala je do sada adekvatna meteorološka oprema i služba, kako bi se moglo predvidjeti i blagovremeno reagovati na posljedice klimatskih promjena. Bez novca iz industrijskih zemalja je učinkovita borba protiv smanjenja klimatskih izbjeglica skoro nemoguća.