"Policija je preopterećena zadaćama"
19. ožujka 2015Novo velebno zdanje Europske središnje banke u Frankfurtu je bilo planirano davno prije krize koja je zahvatila Europu. Ova ključna europska institucija je zapravo još od osnutka bila podstanar u srcu Frankfurta, a dosadašnja zgrada je bila zakupljena još u doba prije eura. Utoliko je toj instituciji doista trebala veća zgrada.
Ali u međuvremenu se mnogo toga promijenilo. Europska središnja banka je također postala simbolom "kažnjavanja" zemalja koje imaju previsok državni deficit pa je tako i svečanost otvaranja ove srijede (18.3.) okupila brojne prosvjednike. Demonstracije nisu ostale mirne: bilo je zapaljenih automobila, barikada, policija je koristila suzavac i palice, a uništeno je i nekoliko policijskih vozila. Bilo je i ozlijeđenih na obje strane, a 19 osoba je privedeno.
No zapravo su i ovi prosvjedi u Frankfurtu pokazatelj kako se u prosvjedima sve lakše poseže za nasiljem i kako je gotovo potpuno nestalo povjerenje i poštovanje prema čuvarima reda, dakle policiji. O tom raspravlja i njemački parlament na svom zasjedanju ovog četvrtka (19.3.).
Mi smo razgovarali s Irenom Mihalić, zastupnicom stranke Zelenih u Bundestagu i policajkom po zanimanju i pitali smo je, treba li oštrije kažnjavati takve izgrednike?
Irene Mihalić: Ne. Ne mislim da će oštrije kazne spriječiti prosvjednike koji su skloni nasilju. Uzroke treba tražiti negdje drugdje. Ali to pokazuje i s kolikim izazovima je suočena policija kada dođe do takvih razarajućih sukoba. Tu su potrebni izuzetno dobro smišljeni koncepti provođenja zadaće koji u velikoj mjeri trebaju dovesti do deeskalacije. Ali to ne može uvijek uspjeti. Kad govorimo o namjernom razaranju, onda niti najbolja strategija smirivanja stanja ništa ne koristi. Ako sad govorimo o ovim prosvjedima u Frankfurtu i pokretu Blockupy, onda se samo može apelirati na mirne prosvjednike da se jasno distanciraju od onih koji posežu za nasiljem.
Pomoći treba 'običnoj' policiji
DW: Sada u Frankfurtu, ali tu su i prosvjedi Pegide ili sukobi s nogometnim navijačima. Policija se žali da je preopterećena, a početkom veljače se u Leipzigu morao otkazati prosvjed protivnika islama jer je grad utvrdio kako ima premalo policajaca da bi osigurao red. Čeka li nas tako nešto u budućnosti još češće?
Mihalić: Policija je izuzetno opterećena brojnim zadaćama. Kad onda dođu i takvi događaji kojih ima sve više i koje mora osiguravati policija kako bi omogućila okupljanje i kako bi se sve provelo u skladu s propisima, onda naravno da imamo problema.
DW: Njemačka vlada je odobrila mjere za poboljšanje sigurnosti zemlje i do 2019. je planirano odvajanje dodatnih 328 milijuna eura i otvaranje 750 novih radnih mjesta. Je li to dovoljno?
Mihalić: Tu ima još mnogo otvorenih pitanja. Jer još nije jasno, koja područja i koje službe će dobiti više novca. Prioriteti bi trebali biti Savezni kriminalistički ured (Bundeskriminalamt) i Savezna policija (Bundespolizei). Ali ako će najviše novca otići Službi za zaštitu ustavnog poretka, onda će manje biti za policiju koja sigurno najviše treba novac. Treba i bolje čuvati granice zemalja Šengenskog sporazuma kako dragovoljci ne bi odlazili u rat u Siriju i na sjever Iraka. To je velik problem koji sad imamo i znamo da Saveznoj policiji nedostaje i ljudi i resursa.
DW: Vi ste i političarka i policajka. Možete li nam reći, što najviše nedostaje policiji?
Mihalić: Policija naravno treba solidne financije i dovoljno osoblja kako bi ispunila sve zadaće. Ali to nije čarobno sredstvo. Sredstva se ne smiju dijeliti posvuda isto. Ono što policiji doista treba jest da se kritično pogledaju zadaće koje treba ispunjavati. Proteklih godina se policiju zaduživalo uvijek novim zadaćama koje treba ispunjavati.
DW: Možete li nam dati primjer?
Mihalić: Na primjer pratnja posebnih tereta. Gomila policajaca svake noći je zaposlena da kolone posebnih tereta prati uzduž i poprijeko preko Njemačke. Isto tako, Savezna policija sada treba odvojiti 200 ljudi kako bi čuvala nacionalne zlatne rezerve koje su nedavno donesene iz SAD-a. To su zadaće kod kojih se moramo pitati: moraju li to raditi baš policajci?