Iz Hondurasa na Baltičko more
29. srpnja 2019Umjesto sve opasnijeg puta iz Južne Amerike u Sjedinjene Američke Države, neki od građana Hondurasa, El Salvadora, Guatemala i Nikaragve koji žele pobjeći od tamošnjeg siromaštva i nasilja pokušavaju u Europi pronaći utočište. Njihov broj je, po podacima Eurostata, u protekle 4 godine postao deset puta veći, makar i dalje to nije osobito velik broj. Tako je 2015. oko 900 državljana tih zemalja podnijelo molbu za azil u EU, dok ih je 2018. bilo nešto više od 10.000. Najviše ih traži azil u Španjolskoj i Italiji, na trećem mjestu i u znatnom manjem broju je Švedska. Prema navodima njemačkog Ureda za migracije i izbjeglice (BAMF) je 2018. je tu azil iz tih zemalja zatražilo tek 65 osoba, u prvoj polovici ove godine ih je bilo 142.
Utočište u Njemačkoj
Jedan od državljana Hondurasa koji je zatražio zaštitu u Njemačkoj je Darwin Sánchez. Zajedno sa ženom i 11-godišnjom kćerkom pobjegao je iz domovine jer mu tamo prijeti višegodišnja kazna zatvora. On je 2017. godine, zajedno sa drugim studentima, zauzeo zgradu džavnog sveučilišta (UNAH) u gradu Choluteca u prosvjedu kojem su tražili više prava suodlučivanja za studente. Sad mu prijeti proces zbog „uzurpiranja javnog dobra". Sanchez je i dalje uvjeren: "Tko zahtjeva svoja prava ne bi trebao biti kažnjen zbog toga". No sad ne vidi izlaza: "Odlučili smo doći Njemačku jer vjerujemo kako Njemačka poštuje ljudska prava i ima sluha za ljude koje se politički progone". Došli su početkom travnja i za vrijeme našeg prvog razgovora je još čekao rješenje u jednom izbjegličkom centru u saveznoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern.
Dennis Muñoz je dobio azil u Njemačkoj. Ovaj aktivist za ljudska prava i kandidat oporbe za mjesto u parlamentu Hondurasa je morao pobjeći iz domovine nakon što je tada već bio ubijen njegov otac, također lokalni političar. Nakon što je Muñozov brat počeo istraživati smrt njihovog oca je onda i on bio ubijen. U tako očitom slučaju je samo nekoliko mjeseci nakon dolaska u Njemačku Muñozu priznat status prognanika iz političkih razloga. Danas pomaže drugim migrantima iz Hondurasa snaći se sa njemačkim propisima u traženju azila.
Ali njegov pozitivan ishod zahtjeva je izuzetak, konstatira Muñoz. Prema njegovim iskustvima, manje ih bježi iz političkih razloga koliko je to bijeg od Pandillasa, tipičnih bandi mladića koji nadziru cijele četvrti gradova u Hondurasu i tjeraju stanovnike na plaćanje „zaštite".
Ovdje se ne zna, što je u Južnoj Americi
Ali takva kriminalna prijetnja nije dovoljna za dobijanje azila u Njemačkoj. „Samo malen postotak migranata (iz Hondurasa) ima realnih izgleda dobiti azil", kaže Muñoz. Usprkos tome, mnogi postavljaju zahtjev mada zapravo imaju pravo na takozvanu subsidarnu zaštitu. Kako tumači BAMF, to je pravna formula kojem se nekome može dopustiti privremeni boravak čak i ako nema osnova za davanje azila ili statusa izbjeglice, ali podnositelju zahtjeva prijeti „ozbiljna šteta" u njegovoj domovini.
U međuvremenu je i Darwin Sánchez dobio odgovor: odbijen je zahtjev za azil njega i njegove obitelji. Sad je angažirao odvjetnika i želi se žaliti. Dennis Muñoz, osim što pomaže zemljacima, želi i Nijemcima objasniti kako to izgleda u Hondurasu: organizira putujuću izložbu na kojoj prikazuje kriminal, korupciju, o ljudskim pravima i i krijumčarenju drogom u svojoj domovini. Nada se da će tako i ovdje ljudi bolje shvatiti zašto ljudi uopće odlaze iz Hondurasa i traže utočište u Njemačkoj.